Nedavno se hrvatska javnost zabavljala činjenicom da je novi ravnatelj HRT-a Goran Radman, za kojeg se otkrilo da sa zapanjujućom dozom opuštenosti ispunjava imovinske kartice i interpretira hrvatske zakone, javno dao svoju 'časnu riječ' da je, kako glasi još jedna znana fraza, 'čist kao suza'. Povjerenstvo za sukob interesa je onda, naravno, odlučilo drugačije, pa je Radmanovo zaklinjanje u njegovu čast ispalo samo još jedan podsjetnik da ponajmanje vjerovati treba onima koji se na istu pozivaju.

Takva je i teza dokumentarnog filma 'Dajem vam svoju časnu riječ' (u originalu: 'Ich gebe Ihnen mein Ehrenwort') njemačkog režisera Stephana Lambyja (nagrađenog s Deutscher Fernsehpreis i drugim novinarskim nagradama), u kojemu se nemilosrdno seciraju sve ključne laži i lažna obećanja njemačkih političara od 1990. godine do danas. Mnogo njih je izrečeno uz davanje 'časne riječi', pa je zato i takav naziv ovog dokumentarnog filma, koji je emitiran na njemačkoj javnoj televiziji ARD mjesec i pol prije izbora za Bundestag. Znakovito je da jedna javna televizija pred izbore podsjeća svoje gledateljstvo da političarima ne treba slijepo vjerovati, no tu nije riječ o krvoločnom raspisivanju tjeralica, nego o pažljivoj analizi laži političara, koje se mogu svrstati u više kategorija, te su ponekad i, moglo bi se reći, poželjne.

U doxu govore i političari iz glavnih njemačkih stranaka koji su poznati po tome da su se tijekom svojih karijera klonili lažnih obećanja i zaobilaženja istine, kao što su Hans-Christian Stroebele (Zeleni), Sarah Wagenknecht (Ljevica), Brigitte Zypries (SPD, bivša ministrica pravosuđa), Heiner Geissler (bivši glavni tajnik CDU) te Wolfgang Gerhardt (FDP). Lamby u svojem filmu napominje da su 'ljudi izgubili povjerenje u političare', te da se zbog toga 'odmiču od etabliranih stranaka' čime se olakšava posao i političkim ekstremistima.

'Dajem vam svoju časnu riječ' podsjeća na obećanja Helmuta Kohla kako ujedinjavanje Zapade i Istočne Njemačke može biti izvedeno bez povećanja poreza, što je pozicija koju je odmah nakon izborne pobjede promijenio. Nadalje, ističe se i da je u predizbornoj kampanji liberalni FDP s tadašnjim predsjednikom Guidom Westerwelleom (danas ministar vanjskih poslova) svugdje obećavao smanjivanje poreza, što je Westerwelle u vatrenom govoru popratio i davanjem svoje 'časne riječi', no da se po dolasku na vlast ništa od toga nije ostvarilo. Aktualna kancelarka Angela Merkel je, pak, u vrijeme svjetske financijske krize 2008. stala pred kamere i objavila da njemačka država garantira štednju svih svojih građana, ali da su ti građani sutra doista otišli u banku i podigli svoje štedne uloge, Njemačka bi bankrotirala. Naime, štednja Nijemaca je najmanje dvostruko veća od jednogodišnjeg budžeta države.

Ipak, ističe se da u politici postoje i 'nužne laži', no problem je što se danas u tu kategoriju očito želi mnogo toga ugurati. Zato se analizira i ponašanje političara koji su lagali oko svojih doktorskih distertacija, sudjelovanja u korupcijskim skandalima itd.

U svakom slučaju, riječ je o zanimljivom dokumentarnom filmu, kakve bi i javna televizija HTV mogla ubuduće početi snimati. Nadajmo se da nam to neće obećati uz 'časnu riječ'.