'Ne sviđa mi se riječ narcizam jer ona ukazuje na pretjeranu ljubav prema samome sebi, a to nije dobro. Takvo samoljublje može ozbiljno naštetiti ne samo duši narcisoidne osobe, nego i razoriti odnose s drugim osobama iz njene okoline. Prava nevolja je u tome što ono najviše pogađa, a radi se zapravo o mentalnom poremećaju, ljude koji raspolažu velikom moći. Šefovi su često narcisoidni.'

Kazao je da su poglavari Crkve često bili narcisoidni, a laskavci su im se dodvoravali. Dodvoravanje je guba papinstva, dodao je on.

Ipak, kurija se ponešto razlikuje. 'Ponekad u kuriji ima onih koji se dodvoravaju, ali kurija je nešto sasvim drugo. Ona je nešto što bi u vojsci zvali zapovjednikovim uredom (stožerom) budući da upravlja službama koje služe Svetoj Stolici. Ali ima jedan nedostatak: vatikanocentrična je. Gleda i skrbi za interese Vatikana koji su uglavnom privremene naravi.

Takvo vatikanocentrično stajalište zanemaruje svijet oko nas. Ne dijelim takvo stajalište i učinit ću sve što mogu kako bi se to promijenilo. Crkva jest ili bi trebala ponovno postati zajednica Božjeg naroda, sa svećenicima, župnicima i biskupima koji brinu o dušama, koji služe Božjem narodu. Ne bih mogao do kraja vjerovati u Boga i njegovog Sina da o tome nisam obučen u Crkvi i da nisam bio te sreće da sam živio u Argentini, u zajednici bez koje ne bih mogao postati svjestan sebe i svoje vjere', kazao jer papa Franjo.

Papa je kazao i da je od komunizma shvatio neke stvari koje je onda pronašao u socijalnom nauku Crkve, da su mnogi Argentinci pristalice teologije oslobođenja, te da Descartes nikad nije zanijekao vjeru u transcedentalnog Boga.

Priznao je i da nije antiklerikalan, ali i da postaje kada sretne nekoga tko je klerikalan. 'Klerikalizam ne bi trebao imati ništa s kršćanstvom. Sveti Pavao je prvi koji nas je to poučio obraćajući se onima koji nisu bili Židovi, poganima i pristalicama drugim religija', kazao je Papa.