Pred europske izbore u svibnju mnogo je neizvjesnosti. No u toj gomili spekulacija i predviđanja jedna stavka se u ispitivanjima javnog mnijenja pokazala konstantom, a to je značajan porast popularnosti euroskeptičnih, nacionalističkih stranaka krajnje desne orijentacije. Egzemplarni primjer prakse je svakako Nacionalna fronta u Francuskoj pod vodstvom Marine Le Pen. U anketama koje su se počele voditi još krajem prošle godine njezina stranka znala je čak izbiti na čelo, ispred socijalista i konzervativaca, s preko 20 posto simpatije među ukupnim glasačkim tijelom.

Drugačije rečeno, europski izbori, ako je vjerovati anketama, mogli bi prije svega jasno odraziti aktualni stupanj svekolikog nezadovoljstva europskim projektom no iole koherentnu viziju budućnosti EU-a.

Spiegel u svom međunarodnom izdanju podsjeća kako je niz taktika upotrijebljeno s ciljem umekšavanja tvrdog imidža NF-a. Za početak, za glavnog komunikacijskog stratega stranke odabran je mlađahni Florian Philippot (32), obrazovani bivši visoki službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Tako, primjerice, u novom komunikacijskom kodu, simpatizeri ne glasaju za Nacionalnu frontu, bastion krajnje desnice u čijoj povijesti nije manjkalo netrpeljivosti svake vrste, već se, prema riječima stranačkog stratega, okreću 'koherentnom izboru'. Nadalje, ne govori se o ograničavanju radnih mjesta za strance (Nacionalna fronta ograničila bi brojku imigranata na 10.000 godišnje u Francuskoj), već o 'inteligentnom protekcionizmu'.

Kampanja je tim važnija što se u Francuskoj u ožujku, dva mjeseca prije europskih, održavaju lokalni izbori. Suvišno je i napominjati, Nacionalna fronta gaji visoke nade za obje izborne bitke.

No unatoč novoj strategiji glancanja opće slike o NF-u (tzv. 'dédiabolization'), o rješavanju dijela članstva otvoreno sklonog antisemitizmu, situacija među milijunima nezaposlenih i ozlojeđenih je daleko od bistre, a pomaci u imidžu daleko od očekivanih. Uzlet krajnje desnice u Francuskoj (a i u ostatku Europe) objašnjava se mahom velikim socijalnim nezadovoljstvom, visokom stopom nezaposlenosti i manjkom perspektive. U tom se kontekstu dio birača, razočaran standardnim političkim opcijama, okrenuo populističkom diskursu krajnje desnice u kojem se, bez nekog posebnog redoslijeda, rogobori protiv eura, 'tiranije iz Bruxellesa', imigranata, islama i općenito svih drugih etničkih i religioznih skupina te poziva na ponovnu uspostavu kontrola na nacionalnim granicama i vraćanja franka u optjecaj.

Uostalom, Nacionalna fronta bilježi najveći uspjeh upravo u manjim, periurbanim i deindustrijaliziranim sredinama s velikim brojem nezaposlenih kao što je gradić Forbach u regiji Lorraine blizu granice s Njemačkom u kojem se natječe sam Florian Philippot.

Na nedavnim prosvjedima u Parizu, upriličenima protiv vlade Françoisa Hollandea, okupilo se iznimno šaroliko mnoštvo iz kojeg su u prvi plan izašle raznorazne antisemitske, rasističke i homofobne parole. A iz Nacionalne fronte još se prošle godine tamnoputu ministricu pravosuđa Christiane Taubira, koja je prevodila raspravu o uvođenju bračne jednakosti, uspoređivalo s 'majmunom'.

Valja istaknuti da se stranka pod vodstvom kćerke osnivača Jean-Marie Le Pena bitno reorganizirala, povećao se broj članova (s 12.000 na 80.000), otvorene su podružnice svugdje po Francuskoj, a i u vodstvu stranke se pojavio niz novih lica. Među njima je jedno od pitoresknijih izvjesni Bruno Clavet, poznatiji javnosti kao natjecatelj u reality showovima i bivši model za donje rublje. Medijska strategija tu je velebno zakazala jer su te brzopotezne odluke uglavnom u prvi plan iznijele teško premostivi i zapravo smiješni raskorak između stranačke baze, mahom starije bijele populacije, i novih manekena.