Sumnjajući u podrijetlo novca, jedna je naša banka obavijestila Ured za sprečavanje pranja novca pri Ministarstvu financija o transakciji dva milijuna kuna pristiglih iz inozemstva i podignutih u gotovini. Ured je ubrzo otkrio da nije bila riječ samo o dva, nego o 28 milijuna. Uplaćivale su ih razne strane tvrtke, a osumnjičenici su podignuti novac odmah polagali na gotovinske račune drugih banaka u Hrvatskoj i oročavali ga na dulji rok. Malo istrage i uskoro je utvrđeno da su sumnjive strane tvrtke već osuđivane zbog koječega, od udruživanja u zločinu i kršenja poreznih zakona, do izdavanja računa za nepostojeće usluge...

To je tek usputan primjer toga kako se prljave pare pokušavaju oprati i skrasiti u hrvatskim bankama. Ili u našem turizmu i kockarnicama, kao što je to navodio Francesco Forgione u svojoj knjizi 'Mafia export – kako su 'Ndrangheta, Cosa Nostra i Camorra kolonizirali svijet', objavljenoj i u nas prije tri godine. Mafija je lukavo koristila kaotičnu situaciju u tranzicijskim zemljama, pa i u vrijeme nedavne financijske krize, čemu nije pobjegla ni Hrvatska, jer je samo lani u nas zaustavljeno 52 milijuna kuna transakcija zbog sumnje u pranje novca, što je u odnosu na ranije godine ozbiljan porast.

Ali Hrvatska je tek mali dio velike priče o pranju novca koje u Europi poprima zastrašujuće razmjere, upozorava velika EU studija, predstavljena Europskoj komisiji krajem prošloga mjeseca, u čijem su istraživanju sudjelovali stručnjaci talijanske financijske policije, francuski i irski zavodi za upravljanje oduzetom imovinom, finska policijska akademija te sveučilišta u Italiji, Španjolskoj, Britaniji i Nizozemskoj. U njoj zapanjuje podatak da mafija godišnje samo od krivotvorene robe na tlu članica EU-a zaradi 19 milijardi eura i investira u legalne poslove, od britanske modne industrije do finskih noćnih klubova.

Izvješće poručuje Europljanima kako moraju biti svjesni toga  da iza ekskluzivnog butika s razvikanim markama, luksuznog restorana, obične pizzerije ili omiljenog supermarketa može stajati krvavi novac namaknut na heroinu ili prostituciji. Samo je njemačka federalna krim-policija u 2012. otkrila podrijetlo 580 milijuna sumnjivih eura, što je 70 posto više nego godinu ranije. Europska komisija procjenjuje da je čak 3.6 posto ukupnog globalnog BDP-a privrijeđeno na kriminalan način, a da korupcija EU stoji jedan posto njezina BDP-a.

'Tvoj kasino gubi novac, mogao bi bolje', kaže Michael Corleone, sin Dona Corleonea, partneru Moeu Greeneu u čuvenom 'Kumu', planirajući posao prebaciti iz Las Vegasa u Europu. U toj literarnoj fikciji Maria Puzza o talijanskoj mafiji Europi je bilo lakše nego danas, jer se uz sicilijanske dečke nije kao u današnjoj stvarnosti morala boriti i s mnogo brutalnijom ruskom, kineskom i gruzijskom hobotnicom. Doduše, među današnjih prvih 15 naj bossova i narko-gospodara u svijetu, još je uvijek najviše talijanskih imena, a neizostavan je i šef albanske mafije, ali američki FBI najopasnijim mafijašem na svijetu smatra Semiona Mogiljeviča, zvanog Don Semion. Rođeni Ukrajinac na čelu je ruskog organiziranog kriminala i prema WikiLeaksu povezan je s nekim zvučnim ruskim i europskim tvrtkama i bankama.

'Oni ne govore švedski ili engleski, jer im nije potreban. Sve što im treba jeste dobar knjigovođa za pomoć pri ulaganju novca. Više ne ubijaju i ne ističu se u javnosti da izbjegnu policiju za vratom', opisuje jedan od voditelja EU studije Ernesto Savona taj umiveni, ali ne umirovljeni profil mafijaša novoga kova. Do eskalacije pranja mafijaškog novca u Europi došlo je naročito u vrijeme nedavne gospodarske krize, kada u spašavanju glave mnogi nisu pitali za njegovo podrijetlo, objašnjava Savona, glavni europski stručnjak za organizirani kriminal.

U odnosu na današnje stvarne kumove novoga kova, Michael Corleone i Moe Greene pravi su amateri. Prema nekim procjenama još prije koju godinu, samo tri najjače talijanske krim-organizacije o kojima piše Francesco Forgione u 'Mafia Exportu', godišnje peru i investiraju više od 100 milijardi eura, što je otprilike budžet Estonije, Hrvatske i Slovenije zajedno. Prema procjenama istraživačke grupe na temelju oduzete imovine, u Europi se osim onih 19 milijardi od lažnih modnih marki odjeće, satova ili tehničke robe, pere šest milijardi eura od heroina, pet milijardi od kokaina i marihuane i četiri milijarde od prostitucije. Za razliku od 30 posto profita koliko im donose ilegalni poslovi, legalni daju manje, ali zato prljavci postaju čisti poduzetnici i cijenjeni investitori. Sada ih posebno privlače nevina Danska, Finska, Švedska i Norveška, prema Transparency Internationalu najčišće i najmanje korumpirane zemlje u svijetu, jer se ondje mogu najlakše zakamuflirati.

Budući da nemaju dovoljno znanja za visokospecijalizirane poslove, bande najradije ulažu u trgovinu i restorane (nije mudrost otvoriti pizzeriju, a može biti zgodno mjesto za dilanje droge), ali ‘Ndrangheta i Costa Nostra vizionarski su počele ulagati u obnovljive izvore energije, a neki u Finskoj ulažu u usluge vezane uz informatičke tehnologije. A bande su međusobno podijelile interesne sfere. U Velikoj Britaniji ruske, gruzijske i kineske najradije ulažu u bankarstvo, restorane, nekretnine, maloprodaju, sport i klađenje. Kalabrijska ‘Ndrangheta na Otoku preferira ulaganje u nekretnine, Cosa Nostra u kasina i klađenje, a Camorra u pravom stilu Warrena Buffetta, kako piše Newsweek, investira u lance mješovite robe i građevinarstvo. Ruski mafijaši u Finskoj najradije ulažu u automehaničarske radione, čistionice i privatne zaštitarske tvrtke, kineske bande u Francuskoj preferiraju nekretnine i trgovine na malo i veliko, ruske i gruzijske hotele i nekretnine, a Camorra u Njemačkoj specijalizirala se za trgovine odjećom, Cosa Nostra za građevinarski sektor, a ‘Ndrangheta za hotele, trgovine mješovitom robom i restorane.

I dok se talijanske hobotnice šire Europom, ruske, kineske i gruzijske osvajaju Italiju, pa EU studija navodi primjere kineskih bandi koje stoje iza talijanskih trgovina modnim krpicama, bankovnim uslugama, nekretninama i restoranima, a ruske se specijaliziraju za poljoprivredu i transport vezan uz maloprodajne lance. Doduše, Cosa Nostra i Camorra radije trpe umjesto da ratuju s istočnom konkurencijom na domaćem terenu, jer ionako bježe iz Italije zbog sve većeg rizika od otkrivanja. Osim toga, talijanski bossovi radije odlaze u London ili Stockholm, gdje cijene nekretnina rastu mnogo brže nego u Palermu, domovini Cosa Nostre. U mafijaškim poslovima nema domoljublja.

I što može učiniti EU? Prošloga ljeta Europski parlament izglasao je set prijedloga koji uključuju jedinstvenu zaštitu zviždača, informatora i svjedoka u svim svojim članicama, definiranje kaznenog djela sudjelovanja u organizaciji u mafijaškom stilu, ukidanje bankarske tajne i zabranu sklapanja ugovora vezanih uz javnu nabavu na najmanje pet godina svakome osuđenom za teško kazneno djelo (trgovina ljudima, korištenje dječjeg rada, pranje novca). A nešto i za dečke u Remetincu: predloženo je da se svakome osuđenom zbog korupcije na barem pet godina zabrani kandidiranje za bilo koju javnu funkciju.

Ali bez obzira na napore boraca protiv pranja mafijaškog novca, borba im je neizvjesna sve dok legalna ekonomija ima koristi od toga. Ernesto Savona predlaže stvaranje tzv. vruće mape mafijaškog novca, koja bi policijskim snagama olakšala da se usredotoče na ključna žarišta. A jedno od njih je trenutačno Nizozemska. Ni ondje investitori ne govore jezik zemlje u kojoj posluju, zbog čega ih je lako uočiti, ali sve doskora policija na njih nije obraćala pozornost, kaže koautor knjige 'Talijanska mafija u Nizozemskoj' Stan de Jong. Zahvaljujući liberalnom zakonu o drogi, prometnim morskim lukama i amsterdamskoj zračnoj luci, zemlja je postala prava meka ne samo za talijanske 'obitelji', nego su na nju stavili šapu ruske i gruzijske kriminalne skupine, pumpajući novac u hotele, restorane i nekretnine. Na Savoninoj vrućoj karti, piše Newsweek, Amsterdam bi mogao imati mnogo višu točku vrenja od Palerma.