Sve je to moguće u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se svatko može baviti 'iscjeljivanjem', ma kako ono bilo bizarno ili znanstveno neutemeljeno, sve dok izravno ne intervenira u terapiju koju je propisao liječnik. Ili dok svoje tretmane ne naziva liječenjem ili dijagnosticiranjem bolesti.

Umjesto toga, hrvatski iscjelitelji pred zakonom poboljšavaju tjelesnu kondiciju, poučavaju o samopomoći, promiču ljudska prava, balansiraju energije, podučavaju meditaciju te organiziraju druge tečajeve i seminare. Plaću za to, kažu, ne primaju, ali novčanu nagradu ne odbijaju.

Sektaškim principima do unosnog biznisa

Kako je objasnila predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) Branka Dujmić Delcourt, takve se prakse nazivaju ilegalnom medicinom, jer ih zakon ne prepoznaje, koja je u Hrvatskoj velikim dijelom prerasla u sektašku medicinu još od 60-ih.

Neki su praktikanti ilegalne medicine izgradili cijele organizacija posložene na piramidalnom principu na čijem se vrhu nalazi mali broj ljudi ili pojedinac, učitelj ili guru koji operaciju vodi iz neke druge zemlje. Sustav je dizajniran tako da sam vrh piramide ostvaruje najveću materijalnu korist, često nauštrb najranjivijih društvenih skupina.
Dakako, na tržištu su i brojni 'slobodnjaci' koji djelatnost obavljaju izvan ovakvih organizacija.

U pravilu, sustav je postavljen vrlo autoritarno i kredibilitet gurua se nikada ne dovodi u pitanje. Cijela organizacija dobiva na uvjerljivosti i uručenjem diploma koje polaznike proglašavaju majstorima ili terapeutima po nekoj tehnici, a koje u svijetu znanstvene medicine nemaju nikakve vrijednosti, snimanjem dokumentarnih filmova koji se distribuiraju na internetu ili povezivanjem sa stranim paraznanstvenim organizacijama 'u svrhu istraživanja i unaprjeđenja metoda'. Ovakvo organiziranje najčešće susrećemo kod liječenja takozvanom bioenergijom, što je jedna od najpopularnijih 'alternativnih' metoda u Hrvatskoj.

Čak i kada nema izravnog vertikalnog kontakta unutar organizacije, gurui pronalaze nepresušno vrelo zarade, prvenstveno kroz prodaju knjiga i multimedijalnih sadržaja.

Primjeri ovih praksi pokazuju kako je iscjeliteljstvo vrlo isplativo jer, osim vremena uloženog u internetski marketing, ne zahtjeva velika ulaganja, a operacija se često vodi i s drugog kontinenta.

'U zemljama Jugoistočne Europe taj problem nije uopće institucionalno istražen', kaže Dujmić Delcourt, i dodaje da zbog toga ne postoje niti službene brojke, što su nam naknadno pokazali i kontakti s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom liječničkom komorom. Nadalje, kaže Dujmić Delcourt, sudeći po agresivnom marketingu, javnoj političkoj podršci i promidžbi putem medija, čak i putem nacionalne televizije, brojke u Hrvatskoj su daleko nadmašile europske razmjere.

Prisvojiti zasluge, uzeti novac i odbaciti odgovornost

Sve je energija, energijom se može upravljati, dakle, svako se stanje može popraviti, samo ako se to želi. Ovo je samo jedna od podvala koje hrvatski 'iscjelitelji' serviraju svojim pacijentima sugerirajući im da se svaka bolest može izliječiti i bez znanstvene medicine, ako se dovoljno vjeruje u izlječenje. 'Znači li to da i najteže bolesti možemo izliječiti, ako dovoljno jako vjerujemo', pitamo jednog od 'energetskih stručnjaka' koji prodaje svoje višednevne seminare po hotelima na Jadranu. 'Da, svaka bolest je izlječiva ako se pacijent želi izliječiti', odgovara nam. 'A ako pacijent ipak ne uspije?' pitamo ga. 'Možda se i nije želio izliječiti', odgovara nam bez zadrške.

U daljnjem razgovoru saznajemo da svojim pacijentima obavezno savjetuje da ne odustaju od znanstvenog liječenja koje su im odredili školovani liječnici. To je razumljiva mjera izbjegavanja mogućih tužbi, iako će anonimno putem društvenih mreža isti iscjelitelji tvrditi kako je znanstvena medicina beskorisna, pogotovo u slučajevima teških bolesti.

'No, kako onda znate da ste vi izliječili pacijenta ako je isti bio na medicinskoj terapiji?' pitamo ga. 'Jednostavno znamo', odgovara nam i objašnjava da je uspjeh metode koju mu je prenio njegov učitelj gotovo garantiran.

No ipak, imena pacijenata koje je izliječio od neizlječivih bolesti ne želi otkriti. Riječ je o profesionalnoj tajni, kaže nam iako nema službenog medicinskog obrazovanja, kao ni položenu Hipokratovu zakletvu.

Od duhovne genetike do uređenja interijera

U potrazi za odgovorima susrećemo i jednog od 'iscjelitelja' koji je svoju 'slavu' stekao još ranih devedesetih godina kada su njegovi seminari okupljali brojne teške bolesnike i njihove obitelji. Uvjerava nas kako njegova tvrtka plaća sve poreze državi, te je samim tim njegova metoda i službeno priznata. Provjerom u sudskom registru doznajemo da je njegova tvrtka registrirana za poduku iz iscjeliteljstva i bioenergije, ali i za čitav niz djelatnosti, od vađenja kamena i do unutarnjeg uređenja i čišćenja prostora te zastupanja inozemnih tvrtki. Njegova metoda, objašnjava nam, čisti DNK, i to molitvom!

Uz sve to, ovaj 'duhovni genetičar' je vrlo aktivan i na društvenim mrežama na kojima se predstavlja kao doktor znanosti za koju nismo pronašli ni jedan fakultet na znanstveno priznatim učilištima.

Razgovarali smo i s gospođom koja često preko televizijskih ekrana raznim tehnikama predviđanja savjetuje ljude u njihovim životnim odabirima, no, uz novac, njeni joj gledatelji najčešće postavljaju pitanja iz područja zdravlja. Iako se ne upušta u terapiju, često klijentima na daljinu dijagnosticira glavobolje, umor, probadanje u lumbalnom dijelu…

I sama nam kaže da nije stručnjak u liječenju te da se radi o 'branši' u kojoj se okreće veliki novac. 'Ali ljudima je lakše kada porazgovaraju s nama. Mi im dođemo kao psiholozi', odgovara nam na tvrdnju da svoju djelatnost lažno predstavlja znanstveno utemeljenom. Razgovor prestaje kada joj kažemo da u Hrvatskoj postoje fakulteti na kojima se školuju psiholozi te da mnogi od njih godine gube na burzi rada.

Zloupotreba logike, znanosti i religije

Od bezbroj logičkih pogrešaka kojima se služe 'iscjelitelji' i njihovi sljedbenici, najčešća je pretpostavka uzročno-posljedične veze. Tako nam jedan od naših sugovornika objašnjava kako je svojim tretmanom izliječio osobu od teške bolesti, iako je ona istovremeno uzimala liječničku terapiju. Iako ne može dokazati da je njegova metoda djelotvorna, a nije ni sposoban isto dokazati i ponoviti u kontroliranim uvjetima, svoje buduće pacijente uvjerava da to što je navodno ozdravljenje nastupilo nakon njegova tretmana dokazuje njegovu djelotvornost, zanemarujući sve ostale čimbenike, uključujući i primjenu najsuvremenije znanstvene medicine.

Iako svoje tvrdnje pokušavaju dokazati izvrtanjem znanosti, 'alternativci' ne bježe ni od zloporabe različitih vjerskih pravaca. Gotovo u pravilu svoje metode nazivaju drevnima ili ponovno otkrivenima, a 'dokaze' pronalaze u svetim knjigama najpopularnijih svjetskih religija.

Očekivano, najveći dio marketinške djelatnosti hrvatski 'alternativci' obavljaju internetom, ponajviše kroz prikriveno i izravno oglašavanje na specijaliziranim forumima i stranicama.

Od Liječničke komore do Ministarstva zdravlja i natrag

Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo kaže da je organizacija koju vodi dobro upoznata i zabrinuta zbog stanja na takozvanom alternativnom tržištu medicinskih usluga. Upozorava na posljedice koje neadekvatna dijagnostika i liječenje mogu ostaviti na zdravlje pojedinca i populacije. Štoviše, i Europska komisija je predlagala reguliranje ovog područja.

Minigo kaže da Komora već godinama predlaže Ministarstvu zdravlja da uz pomoć stručne javnosti, pa i s onim stručnjacima koji se sustavno i profesionalno, uz strogo utvrđenu edukaciju, bave komplementarni i/ili alternativnim tehnikama, definira i Saboru predloži zakonska rješenja. Tako bi se, smatra predsjednik Komore, ovo sivo područje uredilo, a pacijenti bi se zaštitili od nadolazećih novih 'terapeuta' nakon ulaska Hrvatske u EU. Nažalost, i danas je to područje izvan zakonske regulative.

I u Ministarstvu zdravstva smo doznali da Hrvatska nema zakone koji bi regulirali primjene alternativnih postupaka. Priču vraćaju na Hrvatsku liječničku komoru pri kojoj je osnovana Radna skupina za rješavanje pitanja komplementarne medicine u Hrvatskoj sa zadatkom definiranja komplementarnih postupaka liječenja, utvrđivanja standarda izobrazbe za obavljanje pojedinih komplementarnih tehnika i predlaganje zakonske regulative. O vrijednosti tog ilegalnog tržišta nema spoznaja i upućuje nas na Ministarstvo gospodarstva.

Odrediti granice djelovanja alternative

No komplementarna medicina, upozoravaju iz Ministarstva, ima svoje stroge granice. Riječ je o postupcima koji su nadopuna službeno prihvaćenoj medicini, a provode je liječnici i drugi visokoobrazovani medicinski stručnjaci. Postupci komplementarne medicine u tom smislu obuhvaćaju: medicinsku akupunkturu, manualnu medicinu, kiropraktiku, određene postupke osteopatije i postupke homeopatske medicine.

Ostali tzv. iscjeliteljski postupci i ostale alternativne metode nisu i ne mogu se smatrati postupcima liječenja kao ni nadopuna službeno prihvaćenoj medicini te isti ne mogu biti regulirani propisima iz područja zdravstva, mišljenje je resornog ministarstva.

Radna skupina Komore je, kažu, dostavila stručno mišljenje Ministarstvu, no ono smatra da se radi o složenom i multidisciplinarnom problemu koji treba širu stručnu i javnu raspravu. Svaka osoba slobodnom voljom može odabrati ovakve usluge, no tada preuzima i odgovornost za njihove posljedice, zaključuju.