Neke neznalice od političara iskoristili su poplave i tragediju tisuća ljudi u Posavini da opet pokušaju promovirati zombi-projekte kao što je famozni Kanal Dunav - Sava, o kojem je napisano toliko stručnih protuargumenata da si više ni Tomislav Karamarko ne bi smio dopustiti da obećava trošenje javnog novca na takve izmišljotine
Pogotovo ne za prevenciju ili smanjenje poplava kada su i hidrotehnički stručnjaci objasnili da bi vrlo skupo bilo graditi kanal koji ne može odvesti visoke vode iz Save. Recimo, poplavu od prije mjesec dana taj kanal ne bi smanjio, što je ispravno rekao ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina
Ali zato ekološki stručnjaci već godinama govore da je naše upravljanje rijekama zastarjelo i previše orijentirano na glomazne građevinske radove, kao što je zidanje obaloutvrda, zapravo popločavanje prirodnih obala, prekrajanja rijeka, hidrocentrale, potapanja tokova akumulacijama. Umjesto toga, u Europi sve više do izražaja dolazi koncept 'više prostora rijekama', koji potvrđuje zaštitnu ulogu prirodnih poplavnih područja, meandara, rukavaca, koji su sastavni dio rijeka i prirode.
Biolog Goran Šafarek uspješnim primjerom smatra obnovu dijela toka rijeke Drave u pokrajini Karintiji u Austriji. Jedan dio Drave bio je devastiran utvrđivanjem obale i kanaliziranjem što je rezultiralo prijetnjama poplavama i smanjilo bioraznolikost. Prije restauracije u tom dijelu Drave obitavalo je osam ribljih vrsta, a nakon završetka obnove dvostruko više, što je samo jedan od pokazatelja dobrobiti očuvanja prirodnih tokova za bioraznolikost.
'To je zapravo niz uspješnih projekata, iz mnogo razloga. Usporena je degradacija korita, poboljšana obrana od poplava i poboljšano je ekološko stanje. Usto, razvijene su mnoge napredne metode modeliranja rijeka, razbijen je koncept da rijeke moraju biti pošto-poto regulirane i lokalno stanovništvo shvaća značaj očuvanih rijeka. Važan dio projekta je i edukacija te razvoj turizma', rekao je Šafarek.
Irma Popović Dujmović iz zagrebačkog ureda WWF-a kaže da u Hrvatskoj nema ovakvih primjera kao iz Karintije pa se zato ekološke udruge zalažu da se i domaće vodno gospodarstvo ugleda u suvremene europske trendove. Međutim, princip obrane od poplava može se vidjeti na našem Lonjskom polju, što je tim više zanimljivo nakon katastrofalne poplave u svibnju.
'Lonjsko polje idealan je primjer prirodne retencije koja je i zaštićeno područje i obrana od poplava. To je pozitivan primjer, a sustav retencije bi trebalo povećati da se rijeka izlijeva kad god je moguće i da pritom ne radi štetu. Šume i polja se ne trebaju štititi od poplava, nego samo naselja nasipima. Tako bi postojao niz prirodnih retencija kojima bi se ublažavao poplavni val', rekla je Popović Dujmović.
Takva načela primjenjuje i europska Okvirna direktiva o vodama (WFD), skraćeno 'više prostora rijekama', koje nastoji provesti takvo upravljanje koje će postupno povratiti prirodne vodotokove. Od 2007. do 2009., tim njemačkog Ministarstva okoliša proveo je dvogodišnje istraživanje o sposobnosti hrvatskih institucija za provedbu ove direktive, ali su Nijemci ustvrdili da naše institucije njeguju zastarjelo razmišljanje previše usmjereno na tehničko-građevinsko reguliranje rijeka. Objavili su izvještaj na stranici projekta www.wfd-croatia.eu u kojem su osobito kritizirali Hrvatske vode: 'zaštita voda mora postati prioritet Hrvatskih voda', 'renaturalizacija i reaktivacija naplavnih nizina mora biti integrirana u mjere zaštite voda'. Ove upute odnose se na zombije kao što je Kanal Dunav - Sava.
Za takav princip zalažu se WWF i druge ekološke udruge: 'Rijekama treba dati više prostora. Nasipi trebaju biti što dalje od rijeka da bi one mogle prirodno odrađivati svoju dinamiku, meandrirati, erodirati i imati svu pripadajuću biološku raznolikost i sva staništa, od šuma i močvara, sprudova, plitkih i dubokih dijelova... Ima područja gdje je to nemoguće zbog mosta, naselja, industrije i slično, pa taj dio može biti uređen i kanaliziran, no u nenaseljenim dijelovima rijeku se treba pustiti da radi svoju dinamiku. Sada su nasipi dosta blizu rijeci i to bi se trebalo promijeniti.'
WWF s ekološkim udrugama Zeleni Osijek, Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode i Prirodoslovno društvo Drava radi na očuvanju rijeka 'Europske Amazone', Mure, Drave i Dunava.
'Od 2005., sustavno provodimo monitoring bregunica na rijeci Dravi, od Donje Dubrave do ušća, kada je bilo evidentirano 12.500 parova na tom području. Ono što je evidentno sada je da je broj bregunica i njihovih kolonija u drastičnom padu, posebice u donjem dijelu toka Drave te sada broje samo oko 3.000 parova. Ostala je samo jedna kolonija, na zadnjih 80 kilometara Drave. Nestanak staništa najveći je uzrok tako velikom padu', objašnjava posljedice reguliranja i iskorištavanja rijeke Darko Grlica, voditelj Prirodoslovnog društva Drava.
Prije devet godina, 2005., zabilježena je najveća kolonija bregunica koja je brojala 5.000 parova, dok ih sada na cijeloj Dravi ima manje od tog broja, istaknuo je Grlica. Važnost bregunica posebno je velika za obranu od komaraca, jer jedno leglo pojede dnevno i do 10.000 komaraca. Prirodno upravljanje rijekama, umjesto velikih, skupih i neodrživih građevinskih projekata, dakle daje višestruke koristi počevši od obrane od poplava do smanjenja napasti kao što su komarci.
