Njegov sin je automobil koji glasi na Božićevu tvrtku 17. prosinca 2008. parkirao u Ulici F. Pokornog pred brojem 11 i tri dana poslije u Palmotićevoj 35, plativši u oba slučaja parkiranje SMS-om. U rujnu 2009. na adresu tvrtke Milan Božić dobio je od Zagrebačkog holdinga rješenje o ovrsi zbog duga od 540 kuna, za svaki dan po 270 kuna kazne. Odmah im je poslao prigovor na rješenje, zbog čega nisu mogli provesti ovrhu, nego su njegov predmet uputili na Trgovački sud u Karlovac.

U travnju je dobio poziv za glavnu raspravu 28. svibnja, a nekoliko dana nakon poziva dobio je i očitovanje Zagrebparkinga o razlozima zbog kojeg tuže njegovu tvrtku. U dokumentu, među ostalim, stoji da vozilo u oba slučaja nije imalo istaknutu parkirališnu kartu, zbog čega mu je djelatnik Zagrebparkinga napisao kaznu i ostavio je na vjetrobranskom staklu. Tvrde da kazne nisu plaćene, a ni opomene koje su mu slali.

Međutim, Milan Božić kaže da nikada nije dobio nikakve opomene, nego samo rješenje o ovrsi u rujnu 2009. Stoga se, inače, ekonomist po struci, sam uputio u proučavanje sličnih slučajeva, da bi nešto kasnije, uz pomoć odvjetnice Lovorke Kušan iz Ivanić Grada, uspio doći do odluke Ustavnog suda iz lipnja 2009. da se ne smiju naplaćivati visoke kazne, i to po Zakonu o obveznim odnosima u kojem je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

Mate Kraljević, direktor Zagrebparkinga, na to je rekao da je činjenica da su ugovorne kazne vrijedile do kraja 2009, ali svaki sudac može odluku Ustavnog suda tumačiti na svoj način: 'Činjenica je da u nekim slučajevima gubimo sporove zbog naplate kazni za neplaćanje parkiranja, ali to je rijetko. Razmotrit ćemo ovaj slučaj i odlučiti o tome hoćemo li se žaliti.'