Iako se Europska unija već dvije godine muči s krizom eura, koja je rezultirala i dramatičnim urušavanjem cijelog grčkog društva, uvijek ima onih koji na tuđoj nesreći znaju odlično profitirati. Da se među njima sada našao i jedan bivši bankar, zapravo i nije veliko iznenađenje, još manje ako je taj čovjek Thilo Sarrazin. On je svoj radni vijek proveo kao srednjerangirani činovnik i političar njemačkog SPD-a, zahvaljujući kojem je svoju karijeru završio sjedeći u upravi Bundesbanke. No kako se bližilo umirovljenje, Sarrazin – inače diplomirani ekonomist – osjetio je potrebu s javnošću podijeliti svoju netrpeljivost prema strancima u Njemačkoj objavivši prije dvije godine kontroverznu knjigu 'Njemačka se uništava', u kojoj mu je glavna teza bila ona o nižoj inteligenciji muslimana u odnosu na Nijemce.

Takve tvrdnje je ekspresno osudila njemačka kancelarka Angela Merkel, kao i cijeli vrh SPD-a čiji je Sarrazin bio član, ali se Sarrazinov rasizam pokazao savršenom medijskom robom u doba političke korektnosti pa je njegova knjiga postala milijunski bestseler. Mnogi su se intelektualci, komentatori i političari detaljno pozabavili Sarrazinovim tekstom, koji je stručna javnost razotkrila kao populističko-ksenofobni pamflet, što mu, naravno, nije nimalo odmoglo da postane svojevrsna medijska zvijezda.

Ipak, integracijske probleme je ubrzo zasjenila eurokriza te se Thilo Sarrazin pomalo i zaboravljen pa ne čudi kako se u javnost vratio s knjigom naslova 'Europi nije potreban euro'. Medijski blitzkrieg bio je pažljivo isplaniran: tjednik Focus je unaprijed objavio dijelove knjige pune ciljanih provokacija, poput rečenice u kojoj Sarrazin kaže da je Njemačka 'talac eurozone zbog holokausta', što u tamošnjoj javnosti ne može ostati bez reakcija. Nakon toga je uslijedio i poziv u najgledaniji politički talk show u Njemačkoj, koji na javnoj televiziji ARD nedjeljom navečer vodi Guenther Jauch, ali tu se već pokazalo da Sarrazinov kvazirasistički populizam neće ovoga puta lako proći. Naime, nasuprot Sarrazinu je sjedio bivši njemački ministar financija Peer Steinbrueck (SPD), koji je svojeg bivšeg stranačkog kolegu, ako je vjerovati svim relevantnim njemačkim komentatorima, u raspravi potukao do nogu.

Ljevičarski Die Tageszeitung odmah je jasno napisao: 'I gubitnik se zove: Thilo Sarrazin!' Iako su pred studijem ARD-a u Berlinu tijekom emisije bili održani prosvjedi zbog toga što se Sarrazina uopće poziva na javnu televiziju, pokazalo se da je za njegove paranoje najbolji lijek bila smirenost i kompetentnost Peera Steinbruecka. On je ukazao da Sarrazin statistike citira selektivno izostavljajući sve brojke koje ne idu u korist njegovih teza, kao i da u cijeloj knjizi, od čak 460 stranica, nema nikakvih konkretnih ideja za rješavanje krize eura. Der Spiegel pak piše da je Steinbrueck 'demontirao Sarrazina', koji se tijekom emisije sve teže smisleno izražavao te 'nije znao dovesti misao do kraja'. Konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung slično zaključuje: 'Jedna fer i uživo prenošena debata je najbolji način da se oduzme čarolija Sarrazinovog miksa predrasuda i statistika. Peeru Steinbruecku je u emisiji Guenthera Jaucha to uspjelo.'

Kada je pak riječ o reakcijama stručne javnosti i drugih ekonomista, dovoljno je navesti naslove kritika Sarrazinove knjige o krizi eura: 'Europi nije potreban Sarrazin', 'Mlaki populist', 'Grčevi autora Sarrazina'. Sueddeutsche Zeitung je 'Europi nije potreban euro' opisao, bez previše okolišanja, kao djelo 'ispunjeno mrljanjem u detaljima, kontradiktornostima i prizemnim provokacijama'.

Bez obzira na sve to, čini se da će i 'Europi ne treba euro' postati bestseler, jer je riječ o knjizi koja igra na provincijalni nacionalizam, kakav u vrijeme ekonomske krize uvijek ispliva na površinu. Da će korist u takvoj situaciji za sebe znati izvući jedan bivši bankar, nije neočekivano. Jer očito je da Thilo Sarrazin jedno stvar odlično umije, a to je biti u centru pažnje javnosti.