Vlada Mariana Rajoya nije dobro započela onim što se smatra ključnim u njenoj ekonomskoj politici: novom reformom financijskog sistema. Ministar ekonomije Luis de Guindos govori prije za britanske nego za domaće, španjolske medije i tu se saznaje da trebaju skupiti 50 milijardi eura za minuse koji guše bankarski sustav. Više nego što smeta činjenica da govori u Londonu, a ne u Madridu, zabrinjava to što ni Rajoy ni De Guindos ne daju jasne prognoze ni dijagnoze ni ciljeve. Tako je to od početka rada nove španjolske vlade
Mandatar španjolske vlade Mariano Rajoy najavio je oštre rezove u javnoj potrošnji kako bi se ispunili teški proračunski ciljevi, istodobno obećavši tvrtkama porezne olakšice. Prve tri reforme, kazao je u inauguracijskom govoru u parlamentu u kojem natpolovičnu većinu ima njegova Narodna stranka, odnosit će se na stabilnost proračuna, završetak preustroja bankovnog sustava i strukturne reforme u javnom sektoru. Tada je kazao da su Španjolci suočeni s golemim teškoćama te da moraju poduzeti vrlo zahtjevne napore.
Četvrto po veličini gospodarstvo eurozone u središtu je dužničke krize, a ulagači su zabrinuti može li Španjolska ispunjavati svoje obveze, iako je povjerenje poraslo izbornom pobjedom Rajoya nad socijalistima i obećanjem da će provesti oštre mjere štednje. Španjolski premijer je najavio da će zamrznuti zapošljavanje u većini javnih službi, kao i reformu poreznog sustava tako da potiče poduzetništvo.
Skraćivanje praznika
Najavio je i da će državne praznike pomaknuti na najbliži ponedjeljakkako bi se izbjegla preduga i skupa spajanja praznika. Rajoy je rekao da će ministarstvo financija, ako Španjolska ove godine ostvari cilj proračunskog manjka od šest posto BDP-a, u što sumnja većina ekonomista, morati uštedjeti 16,5 milijardi eura da bi se ostvario idući cilj. Detalje je najavio za 30. prosinca. Ali otada se nepoznanice samo gomilaju, a špekulacije rastu.
Nagađa se tako da bi Rajoy mogao planirati spajanja banaka i da se zbog toga govori o sve većim provizijama koje će centralna banka nametnuti. Ali ako je to taj mogući pravac, analitičari upozoravaju na logične poteškoće. Prvo što se kritizira jest to što prva potpredsjednica, mimo ministra gospodarstva, traži od centralne banke detaljni izvještaj, što govori o nervozi i ni o kakvoj strategiji, a Narodna stranka (Partido popular) imala je mjesece da se pripremi (najmanje od svibnja 2011. kada je postalo jasno da će do nogu potući socijaliste). Strategija mora biti dobro razrađena i predstavljena kako institucijama tako i građanima (podsjeća li vas ova situacija na ponašanje hrvatskog ministra financija?), a ne da se ministri, kako stoji u komentaru vodećeg dnevnika El País, zabavljaju nejasnim komentarima.
Nova recesija umjesto vala zapošljavanja
Zaključuje se da bilo koji manevar koji bi tražio nove provizije bankama onemogućava dodjelu novih kredita i dovodi do nove stagnacije. Kada bi to samo bio problem, nekako bi se i razumjelo to bauljanje, ali je problem dublji jer se drastično smanjuju okviri bankarskih poslovanja.
Rajoy je došao na vlast obećavši novi val zapošljavanja, ali njegova politika stvara novu recesiju. Iako dosad nitko konkretno ne može reći kojim putem će ovaj ne toliko karizmatični novi premijer Španjolske krenuti, sigurno je da će on u sljedećim mjesecima morati započeti s ozbiljnijim i snažnijim mjerama štednje, kao i s povećanjem poreza, za razliku od svog prethodnika, socijalista Josea Luisa Zapatera. Stručnjaci polaze od toga da će Rajoyov prvi paket štednje iznositi oko 30 milijardi eura ukoliko on uistinu želi Španjolsku izvući iz klopke u kojoj se našla. Ove mjere će najvjerojatnije sa sobom donijeti i velike unutarnjopolitičke prosvjede.
Mariano Rajoy vrlo vjerojatno neće financijska tržišta 'ostaviti na miru'. Kamate na državne obveznice koje Španjolska mora otplaćivati u međuvremenu su dosegle nove rekordne visine. Samim time, posljednjih dana su i tržišta jasno ovoj zemlji signalizirala da nemaju povjerenja niti u neku novu ovdašnju vladu.
Međutim, najveći problem u Španjolskoj je velika nezaposlenost. Ona trenutno iznosi 21 posto, dok je postotak nezaposlenih mladih osoba dvostruko veći. Gospodarstvu prijeti recesija, a dosadašnji cilj da se manjak u državnoj blagajni smanji na šest posto čini se nedohvatnim – najvjerojatnije će biti riječ o osam posto. No, usprkos slomu tržišta i gradnje nekretnina, programima konjunkture kao i općem spašavanju europskih banaka, španjolski državni dug je u odnosu na neke druge zemlje relativno umjeren.
Huškači u Rajoyevim redovima
Sada se radi o tome da novi, konzervativni šef vlade što prije predstavi neki konkretan i vjerodostojan plan za sanaciju zemlje koji bi mogli prihvatiti i španjolski partneri u Europi i financijska tržišta. Do 2014. godine bi Španjolska naime morala refinancirati 450 milijardi državnih obveznica – a to je moguće samo ukoliko se smanje kamate na iste. Problem je u tome što tog plana, kažu opozicija i nezavisni tisak – nema.
Premijer Mariano Rajoy za sebe kaže da planira provesti sanaciju javnih financija s minimalno političke ideologije i stranačkih prijepora. On je po struci pravnik, izrazito oslobođen ideološkog bremena i po tipu pouzdan službenik. Rajoy je spreman na kompromise, što tradicionalnim huškačima u redovima njegove vlastite stranke baš i nije po volji.
A što se tiče zadaća kojima nema alternative, španjolski premijer je oprezniji no što bi se to moglo svidjeti tandemu Merkel - Sarkozy i Bruxellesu.
U predizbornoj kampanji nije naročito spominjao bolne reforme koje će biti primoran provesti. Zapravo, nije konkretno govorio ni o čemu. No dokad će to moći ići?
