Zemlje EU su među najčešćim odredištima žrtava trgovinom ljudima, pa evo i dijela tekovina koje nam ujedinjenje donosi. 'Prisilna prostitucija, ilegalna posvojenja, prisilno prosjačenje, radno iskorištavanje, iskorištavanje osoba s invaliditetom, prisilni brakovi, dječja prostitucija, prisila djece na prosjačenje, samo su dio široke lepeze načina ugnjetavanja ljudi za osobnu korist, i neinformiranost nam je jedan od jačih protivnika, a kriminalcima saveznika. Glavna karta na koju oni što se bave ovim 'poslom' igraju i jest neinformiranost, i nebriga okoline za svoje bližnje', zaključila je Nives Vudrić iz HKC-a, koja nam je kao podsjetnik na to kako je lako zalutati u ovaj svijet poslala svjedočanstva mladih ljudi kojima se dogodilo upravo to – preko rodbine i bližnjih u bijelo roblje. Sva su imena zbog zaštite žrtava izmijenjena.

'Ime mi je Leonora, imam 19 godina. Već s dvije godine moji su se rastali, otac je ostao na Kosovu, a ja i majka otišle u Njemačku, gdje sam živjela do 2006. kada me otac pozvao u posjet. Naravno, rado sam prihvatila, ali već nakon kratkog vremena me počeo fizički i psihički zlostavljati, ograničavati mi kretanje i zaključavati me u sobu. Nakon nekoliko tjedana odvezao me u šumu i doveo tri muškarca koji su me silovali pred njegovim očima i za to mu platili. Nakon toga, postalo je redovito. Ubrzo me prisilio i na udaju, a koliko mi je poznato, zapravo me doslovno prodao, za neku svotu.

Ni u muževoj obitelji nisu me štedjeli. Psihičko zlostavljanje, prisilan rad, ograničeno kretanje, brzo sam i zatrudnjela. Odlučila sam tada spasiti sebe i dijete daljnje i neizbježne muke, i pod svaku cijenu pobjeći. Slučajno sam vidjela gdje su mi sakrili putovnicu, ukrala je i sakrila u vrtu, i jedne večeri, kad su svi spavali, pobjegla sam', priča ova hrabra mlada majka. 'Bježala sam za Njemačku i stigla do Zagreba, međutim bez vize sam nekoliko puta u godinu dana vraćena s granice, i sve to vrijeme provela sama s djetetom u RH. Na kraju je majka poslala obiteljske prijatelje da dođu po mene autom. Na graničnom prijelazu Macelj, iz straha da će me ponovo vratiti, nisam pokazala putovnicu, već samo iskaznicu socijalnog osiguranja iz Njemačke. I sada, nakon četiri godine još uvijek pokušavam zaboraviti sve što sam proživjela i trudim se zaštititi svoju kćer od slične sudbine', završava Leonora.

I drugi slučaj, momka koji je ostao bez roditelja, završio je gadno opet zbog 'bližnjih'. Ovaj put njegovih bliskih prijatelja. 'Živio sam i odrastao u jednom većem hrvatskom gradu. Stroge roditelje, koji su često mene i brata fizički kažnjavali, i nakon čije smrti sam naslijedio stan u kojem sam godinama živio zamijenili su mnogo gori ljudi. Kako nisam mogao pronaći stalni posao, raznosio sam letke i tako zarađivao za život. Jednom prilikom sam susreo prijatelja iz školskih dana koji mi je ponudio posao u njegovoj autopraonici. Bio sam presretan i odmah prihvatio. S obzirom da mi je stan dosta star i trebalo ga je renovirati, ponudio mi je pomoć. Podigao sam hipoteku i novac predao gazdi koji se brinuo o preuređenju. Za to vrijeme sam živio kod njega na tavanu na madracu. To su goli zidovi s prozorima, no vrata i grijanja nije bilo. Možete zamisliti kako mi je bilo zimi.

Kao da nije bilo dosta, prijateljev otac, gazda, postao je neizdrživ, a ispostavilo se i nasilan agresivac 's pokrićem'. Tukao me i vrijeđao, nikad ništa nije mi platio. Nije mi davao ni za hranu, ipak, njegova žena bi mi se povremeno smilovala i donijela nekakav sendvič. Fizičko je zlostavljanje postalo neizdrživo. Gasio je cigarete po meni, skidao me i u praonici prao mlazom hladne vode, a on i njegov sin bi me vrijeđali i ismijavali. Znao je da se bojim pasa i zato je često dovodio svog vučjaka i huškao ga na mene. Uperio mi je jednom i repetirao pištolj u glavu. Zašto nisam pobjegao ili pozvao pomoć kad sam povremeno smio otići do dućana – pitaju me svi - nisam se usuđivao, jedini je odgovor. Ne samo da je prijetio meni, nego je prijetio da će ubiti i mog dvogodišnjeg nećaka. Živio sam godinama u strahu sve dok netko nije pozvao policiju. Nakon svega ovoga, ja još sada moram na sudu dokazivati da sam radio pod prisilom!'U sklopu kampanje Red Bell - Crveno zvono, u suradnji s Canonom i Zborom fotoreportera Hrvatske, otvoren je i fotografski natječaj na ovu temu. Nagrade autorima, a prijaviti se mogu svi punoljetni građani RH, bit će dodijeljene 15. rujna. Sve pojedinosti natječaja može se pronaći na službenim stranicama HKC.