Špijuniranje zaposlenika gotovo da više nikoga ne iznenađuje, jer već smo čuli puno priča o šefovima koji vole 'ćirnuti' na profile svojih zaposlenika na Facebooku ili 'škicnuti' na ekran mobitela kad im stigne poruka preko Vibera. Ako ste mislili da je vaš šef najgori po tom pitanju, razmislite još jednom. Anthea Orchard iz Velike Britanije nedavno je prijavila tvrtku u kojoj radi jer su joj na auto stavili uređaj za praćenje.

Njezin je šef naime sumnjao da Anthea radi drugi posao dok je na bolovanju, pa mu se uređaj za praćenje učinio kao dobra ideja. I baš kada mislite da je čitanje mailova i njuškanje po statusima na Facebooku najgore što vam se može dogoditi na radnom mjestu, čujete za slučaj poput ovoga.

Pravo na privatnost na radnom mjestu je nešto što se smatra normalnim i podrazumijeva se da praksa mora biti takva. No, kako piše Business Insider, postoji niz načina na koji vas poslodavci mogu špijunirati, a da im pri tome ne možete ništa. Neki od tih načina primjenjivi su i kod nas i zapravo su vrlo očekivani unatoč tomu što vam možda ne bi palo na pamet da se to zaista događa.

Možda vam se neće dogoditi ono što se dogodilo Anthei, ali ako vozite službeni auto, vrlo je vjerojatno da je opremljen GPS-om. Vaš šef će znati točno u minutu gdje ste sve bili sa službenim vozilom i ne možete se nikome požaliti zbog toga, jer auto nije vaš. Nadalje, jako dobro pročitajte u svojim ugovorima sitna slova, jer se negdje sigurno krije stavka o korištenju interneta i službenog maila. Postoje naravno zakoni koji ograničavaju druge da kontroliraju koje stranice pregledavate na internetu i da čitaju vaše mailove, ali radi se o zakonima koji nisu dovoljno konkretni i čvrsti. Budite sigurni da sve što radite na računalima i uređajima koji su u vlasništvu tvrtke u kojoj radite netko promatra, uključujući i čitanje lozinki koje ukucavate.

Što se tiče društvenih mreža, niste obavezni nikome dati svoju lozinku ili pristup profilu, ali svaki lukaviji poslodavac već ima svoj profil na društvenim mrežama i vrlo lako može provjeravati vaše statuse, fotografije i tvitove. Osim toga, dosta kompanija ima pravilo da zaposleni ne smiju na društvenim mrežama komentirati i objavljivati informacije vezane uz tvrtku u kojoj rade, za što se može pronaći 'rupa u zakonu' ako zbog toga dobijete otkaz. Ako pak dobijete otkaz jer ste na Facebooku objavili neku privatnu informaciju o svom životu, imate razloga za tužbu.

Na nekim poslovima dozvoljeno je audio snimanje razgovora, naročito ako se radi o poslovima u službi korisnika i zaposleni u takvim odjelima znaju da ih se snima. Naravno, pravila oko ovakvog snimanja su vrlo stroga i materijali se smiju koristiti isključivo za poslovne svrhe, a nikako za diskreditiranje zaposlenika. No već sama činjenica da je takva praksa u nekim slučajevima dozvoljena govori da sigurno ima i slučajeva snimanja razgovora za koje zaposlenici ni ne znaju. Ista stvar vrijedi za video snimanje. Zaposleni u trgovinama koje su pod video nadzorom znaju da se snima i njih, a ne samo potencijalne lopove, ali gotovo da ne postoji čak i mala kompanija koja nema video nadzor. Dovoljno je da se prošećete po svojoj tvrtki i pokušate pobrojati kamere po hodnicima i uredima. Vaše se lice sigurno pojavilo više puta na snimkama.

I naravno, pazite kako koristite uređaje u vlasništvu tvrtke, naročito kopirke i službene mobitele. Kopirke u memoriji imaju sačuvano sve što se na njima kopiralo, a u službenim mobitelima ostaju sačuvane sve vaše SMS poruke i chatovi, otprilike slično kao i kada su u pitanju računala. Možda vas ne gleda 'veliki brat', ali 'veliki gazda' sigurno škica gdje ste kiksali.