Poplava neutemeljenih i često anonimnih prijava protiv prosvjetnih djelatnika, kojoj posljednjih godina svjedoče prosvjetni inspektori, opterećuje ne samo nepravedno optužene i one koji su dužni postupati po svakom pristiglom podnesku, nego i državni proračun. Službe prosvjetne inspekcije djeluju na četiri lokacije - u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku - što znači da izlazak inspektora na teren izvan sjedišta podrazumijeva putne troškove i troškove smještaja. Kako riješiti taj problem?
Početak školske godine stresan je kako za učenike tako i za nastavnike koji i u ovu radnu sezonu kreću opterećeni nizom administrativnih obaveza. Uz svoj primarni rad s učenicima i popratno 'hendlanje' roditelja i nadređenih, očekuje ih ispunjavanje hrpe formulara i obrazaca, kako online tako i u zastarjeloj pisanoj formi. No sa svim time još bi se i dalo živjeti kad istodobno ne bi morali 'hodati po jajima' u strahu da će ih netko - opravdano ili ne - prijaviti prosvjetnoj inspekciji. Tada, naime, slijedi stručni nadzor ukupnog 'poslovanja' prijavljenih učitelja kroz iscrpljujući i nerijetko degradirajući postupak, pred očima učenika, tijekom redovite nastave.
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO), u školskoj godini 2017./2018. zaprimljen je 1831 podnesak/prijava, po kojima je pokrenuto 947 inspekcijskih postupaka. U dovršenim postupcima izdano je 420 rješenja, što u postojećoj konstelaciji brojki znači da je opravdan bio tek svaki četvrti podnesak. Među upućenim i procesuiranim podnescima, svaki treći je anoniman.
Iz MZO-a su potvrdili u petak za tportal da za iduću godinu planiraju izmjenu Zakona o prosvjetnoj inspekciji jer je 'potrebno uskladiti nadležnost prosvjetne inspekcije s nadležnosti stručno-pedagoškog nadzora koji trenutno provodi Agencija za odgoj i obrazovanje'.
'Podnesci su tematski vrlo raznoliki, a ovise o statusu podnositelja. Roditelji se najčešće pritužuju na odnos učitelja/stručnih suradnika/ravnatelja prema učenicima i roditeljima, njihov način komunikacije, izvršavanje razredničkih poslova, postupanja vezano uz vršnjačko nasilje, izricanje pedagoških mjera, postupanje prema učenicima s teškoćama, a manje na vrednovanje postignuća učenika i ocjenjivanje. Radnici školskih ustanova se najčešće žale na povrede prava iz radnog odnosa, a brojni su i podnesci vezani uz zapošljavanje', preciziraju u MZO-u.
Među anonimnim prijavama ima pak svega, a može se pretpostaviti da se upravo njima služe i sami prosvjetni djelatnici koji imaju najbolji uvid u rad svojih kolega. Nekada su te prijave osobito korisne jer stručnom terminologijom pogađaju bit problema, no inspektorima je najteže kada su temeljem 'anonimki' prisiljeni razapinjati i najuzornije među učiteljima, kao rezultat nečijeg jala ili želje da se na taj način 'ocrni' netko tko je kolegi možda stao na žulj.
vezane vijesti
Proljetos, tijekom pregovora o novim kolektivnim ugovorima za učitelje i nastavnike, sindikalisti su ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak predložili uvođenje novog sustava obrade prijava tako da se po anonimnim prijavama uopće ne bi postupalo, dok bi svaki neanonimni prijavitelj prilikom podnošenja prijave morao uplatiti i određeni iznos u državni proračun, koji bi mu se vratio jedino ako se utvrdi opravdanost prigovora.
Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU), ističe da je ministrica Divjak na sastanku krajem srpnja najavila da će se mijenjati Zakon o prosvjetnoj inspekciji, no u međuvremenu nije bilo novih informacija po tom pitanju. Upravo je SHU, naime, predložio predstavnicima Ministarstva znanosti i Ministarstva financija uspostavu novog modela, nastojeći ga 'progurati' već kroz novi kolektivni ugovor, ali u tome nisu uspjeli jer je riječ o materiji koja prelazi domenu kolektivnog ugovaranja i potrebno ju je regulirati kroz zakonodavstvo.
'Puno smo o tome raspravljali i svi smo na neki način vidjeli da taj zahtjev ima smisla. Anonimne prijave postale su masovna pojava u Hrvatskoj, one definitivno zatrpavaju inspekciju i povećavaju njihov opseg na terenu, a dolasci u škole na provjere učitelja zbog svake gluposti prešli su sve okvire normalnog postupanja. Žale mi se i ravnatelji i učitelji, a čak i kolege koje rade u prosvjetnoj inspekciji kažu da to nije normalno i da imaju najviše posla s anonimkama', kaže Sanja Šprem za tportal.
Od novog modela, čini se, bilo bi puno koristi: inspekcija bi imala manje praznog hoda i promašenih izlazaka na teren, troškovi njihova rada bili bi smanjeni, učitelji i ravnatelji koji nisu ništa zgriješili ne bi bili izloženi nepotrebnom linču, a ujedno bi se poticala kultura transparentnosti i individualne odgovornosti u društvu. Upravo o takvom sustavu uvelike se raspravlja i u Sloveniji, gdje su na pregovaračkom stolu i dvije konkretne cifre - 50 ili 100 eura - koje bi morali platiti podnositelji prijava, uz rizik da izgube taj novac. I tu, međutim, postoji kvaka: iako je sustav anonimnih prijava prepoznat kao sklizak teren zbog mogućnosti podnošenja mnoštva nekorektnih i neutemeljenih prijava, upravo su takve prijave sindikalistima prihvatljive u slučajevima maltretiranja zaposlenika.
'Mobing je, nažalost, vrlo česta pojava u cijelom svijetu, a zaposlenici se ne usude pod imenom i prezimenom prijaviti poslodavca - ravnatelja. U tom dijelu ima podvojenih mišljenja', naglašava Šprem, u nadi da će se, uz predložen način reduciranja broja anonimnih prijava, naći rješenje i za tu specifičnu dvojbu.
KONTROLA RADNIČKIH PRAVA
'Različita praksa u različitim dijelovima Hrvatske'
Iz Sindikata hrvatskih učitelja upozoravaju i na problem različitog postupanja prosvjetne inspekcije u različitim krajevima Hrvatske, u dijelu koji se odnosi na kontrolu provedbe kolektivnog ugovora.
'Sve, praktički, ovisi o inspektoru koji izađe na teren. Problematično je to što ne postupaju svi inspektori jednako; većina njih se ograđuje od kontrole primjene kolektivnog ugovora, a on je obvezujući za sve škole, baš kao i zakon. Ako pojedini poslodavci uskraćuju zaposlenicima neka prava, a inspektor se očituje da nema ingerenciju nad kontrolom provedbe kolektivnog ugovora, onda su u toj školi zaposlenici zakinuti, a kolektivni ugovor postaje mrtvo slovo na papiru', poručuje Šprem.
Po ovom pitanju, iz MZO-a poručuju da 'sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, prosvjetna inspekcija provodi nadzor vezan i uz primjenu pravnih pravila kolektivnih ugovora kojima se zakonom ili drugim propisom daje pravo uređenja pitanja iz stavka 1. tog članka'.
Inspekcijski postupak pokreće se, inače, po službenoj dužnosti, neovisno o postojanju ili nepostojanju prijave/podneska/pritužbe. Inspekcijski nadzor može biti pokrenut kao redovni, planirani, po potrebi ili na temelju prijave, pri čemu podnositelj podneska (potpisan ili ne) nije stranka u postupku. Prosvjetna inspekcija razmatra sve podneske kako bi se procijenila potreba za pokretanjem inspekcijskog postupka po službenoj dužnosti.
