Nacionalni parlamenti prepoznati su kao moguće rješenje problema legitimnosti Europske unije pa su im Lisabonskim ugovorom dane nove ovlasti nadzora nad europskim zakonodavstvom u što će se ravnopravno uključiti i Hrvatski sabor, kazao je u ponedjeljak u Zagrebu Thomas Christansen, profesor europskih institucionalnih politika sa Sveučilišta u Maastrichtu
Christansen je u Hrvatskom saboru održao predavanje o temi 'Uloga nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji', koje je organizirao Institut za međunarodne odnose (IMO) u suradnji s Odborom za europske integracije Hrvatskog sabora. Predavanju je nazočio i predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem, koji je kazao da je ovo važna i zanimljiva tema za Sabor.
Nacionalni parlamenti, kazao je Christansen, obično se smatraju gubitnicima europskih integracija jer se proces donošenja odluka pomiče na razinu EU-a. Njihova suradnja ograničena je u kontekstu Konferencije odbora za europske poslove parlamenata članica Europske unije (COSAC), uredbi i sl., ali s malim učinkom na stvarno parlamentarno ponašanje.
Deklaracija iz Laekena i Europska konvencija prepoznali su, međutim, nacionalne parlamente kao moguće rješenje problema legitimnosti Europske unije pa su im Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., dane nove ovlasti nadzora nad europskim zakonodavstvom, istaknuo je.
Lisabonski ugovor predviđa da se svi predloženi zakoni EU-a šalju nacionalnim parlamentima. Uvodi se sustav ranog upozoravanja po kojem svaki nacionalni parlament ima osam tjedana da argumentira svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za EU.
Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata uloži prigovor, prijedlog se može izmijeniti i dopuniti ili povući, čime se želi osigurati da EU ne prekorači svoje ovlasti miješajući se u pitanja koja se mogu bolje riješiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini (načelo supsidijarnosti).
Ako primjerice jedna trećina parlamenata ('žuti karton') smatra da je načelo supsidijarnosti prekršeno (jedna četvrtina u području pravosuđa i unutarnjih poslova), Europska komisija mora ponovno razmotriti prijedlog ili ga povući ili dodatno obrazložiti, a ako to smatra više od polovice parlamenata ('narančasti karton') i ako u tome dobiju potporu Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, Komisija prijedlog zakona mora povući.
Nacionalni parlamenti mogu uložiti i 'crveni karton' odnosno zatražiti očitovanje Europskog suda pravde (ECJ) o kršenju načela supsidijarnosti, objasnio je.
Taj je sustav tek u početnoj fazi i sudjelovanje nacionalnih parlamenta prilično je selektivno i bez primjetnih zakonodavnih učinaka, no omogućio je jačanje suradnje nacionalnih parlamenata, znatno bolji pristup informacijama i veću medijsku zastupljenost europskih poslova na domaćoj sceni, istaknuo je Christansen.
