EU je odlučio spustiti, zbog manjka profesionalaca na tržištu rada, dobnu granicu za vozače autobusa na 21 godinu, a kamiona na 18. Ide li zakon tržišta na štetu cestovnog prijevoza? Je li prijevoznički lobi bio jači od stručnog mišljenja?
Pregovarači Vijeća i Europskog parlamenta postigli su, kako smo izvijestili jučer, suglasnost o dopuni direktive o vozačkim dozvolama. Prema toj dopuni, između ostalog, zbog manjka profesionalaca snižava se dobna granica za vozače kamiona s 21 na 18 godina, a za vozače autobusa s 24 na 21 godinu, uz uvjet da kandidati posjeduju potvrdu o profesionalnim kompetencijama.
Također, države članice mogu dopustiti 17-godišnjacima da voze kamion ili kombi, ali isključivo na svom teritoriju i uz pratnju iskusnog vozača. Nakon postignutog dogovora sada oba zakonodavna tijela – Vijeće i Parlament – moraju potvrditi tekst, što bi se trebalo uskoro dogoditi.
Direktiva stupa na snagu 20 dana nakon objave u Službenom listu EU-a, a države članice imat će četiri godine da njene odredbe prenesu u svoja nacionalna zakonodavstva.
Treba li mladim ljudima dati kamione i autobuse u ruke? Pitali smo to Tomislava Ćurkovića, ravnatelja Škole za cestovni promet u Zagrebu, prometne stručnjake Gorana Husineca i Željka Marušića te Dragutina Kranjčeca, predsjednika Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika.
Procjene govore da u Hrvatskoj nedostaje između 1500 i 2000 profesionalnih vozača. Njihov odljev počeo je 2013., nakon ulaska u EU, kada su mnogi, privučeni znatno većim plaćama, potražili sreću u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i drugim zemljama članicama. U međuvremenu su plaće rasle i u Hrvatskoj, pa tako danas vozač kamiona koji vozi međunarodne rute s dnevnicama može zaraditi između dvije i tri tisuće eura neto mjesečno.
No to je očito još uvijek nedovoljno, stoga se praznina na tržištu pokušala nadomjestiti uvozom radne snage, pa tako kamione u Hrvatskoj danas, osim domaćih vozača i onih iz regije, sve češće voze vozači iz Filipina i Nepala.
Riječ je o nužnom zlu
Dok je Udruženje cestovnog prometa Hrvatske gospodarske komore svojedobno javno zagovaralo snižavanje dobne granice za vozače autobusa i njeno usklađivanje s granicom za vozače kamiona, Ćurković, Husinec i Marušić složni su u stavu da takva odluka nije dobra.
'Nisam suglasan s tom idejom, iako razumijem činjenicu da na tržištu rada nedostaje vozača, ali smatram da to ide na štetu sigurnosti cestovnog prometa', kazao je Ćurković.
Marušić smatra da je riječ o nužnom zlu.
'Nužno je jer u cijeloj Uniji kronično nedostaje vozača, a zlo jer nije dobro dati tako mladom vozaču u ruke volan šlepera ili autobusa. Ova mjera rezultat je demografskog stanja u Europi. Loša je jer pitanje mladosti, iako važno, nije toliko povezano s iskustvom koliko s godinama, odnosno ozbiljnošću koja dolazi s vremenom. Alternativa je uvoz stranih vozača s tko zna kakvim kvalifikacijama. Rješenje za prijevoznike je povećanje plaća i vraćanje ljudi koji su otišli', poručio je Marušić.
Husinec je naglasio da je protiv snižavanja dobne granice, osobito za vozače autobusa.
'U autobusu vozite 50 do 60 ljudi. Niste sami u vozilu, radi se o ljudskim životima. Dobna granica postoji s razlogom – smatra se da ljudi prije te dobi nisu dovoljno zreli. Kamioni i autobusi su opasna vozila i nisam za liberalizaciju. Očito je riječ o velikom lobističkom pritisku prijevoznika jer nema dovoljno kadra. Kada sam ja polagao za autobus, trebali ste imati dvije-tri godine radnog iskustva u vožnji kamiona. Danas je dovoljno imati položenu kategoriju B. Sve je to zakon tržišta, ali iz sigurnosnog aspekta ova odluka nije dobra', smatra Husinec.
Postoji velika potreba za vozačima
Za razliku od njih, Kranjčec, predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika, ne vidi problem u snižavanju dobne granice.
'U Hrvatskoj postoji velika potreba za vozačima. Jasno je to koliko se stranih vozača zapošljava u svim segmentima prometa. Nažalost, danas taj posao obavlja 70 posto umirovljenika. Ako je netko završio trogodišnju školu, ne vidim zašto s 18 godina ne bi mogao raditi', rekao je Kranjčec.
Na našu primjedbu da se granica spušta i za one koji nisu završili srednju školu za cestovni promet, Kranjčec je odgovorio da svi kandidati u autoškolama moraju odraditi propisani broj sati teorije i prakse te da među njima možda ima i kvalitetnijeg kadra od onih koji dolaze iz škola.
Ćurković je pritom napomenuo da učenici koji pohađaju školu za cestovni promet uče niz stručnih predmeta, uključujući propise u drugom razredu, dok u trećoj godini imaju čak 45 sati praktične nastave upravljanja vozilom kategorije C.
'Kada završe školu, stječu pravo upravljanja vozilima kategorije C. Program u autoškolama traje 15 sati, a kod nas 45 sati', zaključio je Ćurković.