Ivana Kekin, koja kuha japanska jela, Marija Selak Raspudić, koja dočekuje novinare kuhajući bolonjez, a na kraju se i HDZ-ov kandidat Dragan Primorac bacio na izradu tuljaka s kremom od vanilije. Posljednjih tjedana i kuhinja je postala poprište izbornog obračuna jer je dio kandidata odlučio privući birače spravljajući jela te prikazujući to na TikToku.

'Predsjednički su izbori i po samom Ustavu, a ne samo po komunikacijskim stručnjacima, najpersonalniji izbori. Tu pokušavamo upoznati osobu i kandidati se pokušavaju svidjeti građanima i kroz taj dio imidž kampanje, a koji nikako nije zanemariv, koliko to možda u određenom trenutku banalno izgledalo. Političare biramo i po tome sviđa li nam se netko, a ne nužno da znamo objasniti zašto je to tako. Naravno, tu se zna otići u krajnost i banalizaciju i ne mislim da će time što netko kuha ili ne kuha bolje ili lošije svoj posao i bolje raditi. Ali sigurno se dijelu birača i na taj način želi pokazati kao normalna, pristupačna, jednostavna osoba koja radi sve ono što radimo i mi', kaže za tportal politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

Hoće li im se to obiti o glavu?

Međutim nekima se takav 'simpatičan' pristup može i obiti o glavu.

'Ima tu proklizavanja i pogrešaka pa smo vidjeli da je Katarina Peović prozivala Ivanu Kekin da kuha u kuhinji koja vrijedi više od polovice nečijeg stana i da pritom sprema japansku hranu, želeći je prozvati kao neku 'kavijar ljevicu', koja propagira lijeve vrijednosti, a živi u disbalansu s time', dodaje Trogrlić.

Taj osobni dio kampanje može koji put donijeti puno više pojedinačnih glasova nego zastupanje konkretnog programa, poručuje stručnjak.

'Na naše simpatije na podsvjesnoj razini utječe puno stvari. Sad govorimo o kuhanju, ali ima tu puno stvari - bavi li se netko sportskim aktivnostima, koje knjige čita. Ali na koncu dana, na psihološkoj razini odlučujemo o političarima najčešće na temelju nekog prvog ili drugog dojma, a ne poznajući cjelinu programa, vrijednosti i sustava neke osobe. Veliki broj birača odlučuje na toj emotivnoj razini dok na racionalnoj samo sebi opravdava odluku koju su ranije donijeli na emotivnoj razini. Npr., Milanović ima tu priču da je bad guy, da je protiv HDZ-a, ali ako pitate većinu njegovih birača o nečem drugom s čim se slažu s njim i što sve zastupa - ne znaju. I on također igra na tu emotivnu razinu, ne tako da kuha, ali da se s pozicije koju ima svađa i uvijek postavlja na suprotnu stranu. Oni koji imaju manju vidljivost od njega koriste se čime god mogu. Bitno je biti kreativan i pogoditi što može privući birače. Netko će možda objaviti snimku s koncerta na kojem je bio ili neke druge aktivnosti. Na društvenim mrežama, bilo lokalnih, bilo nacionalnih političara, vidjet ćete da će puno veću interakciju i veći broj lajkova dobiti na neke imidž stvari nego na sam sadržaj', pojašnjava Trogrlić.

Trivijalizacija funkcije?

No radi li se o tome da se takvim videima s kuhanjem na neki način trivijalizira ozbiljna funkcija za koju se kandidati natječu te ozbiljne teme o kojima bi trebali progovarati?

'Ako pogledate bilo koju saborsku raspravu, vidjet ćete da je sva politika vrlo često svedena na trivijalnu razinu. Ali kažem, kao netko tko radi kampanje i komunicira s biračima, svjestan sam da se ta razina nikako ne smije podcijeniti i da birači izabiru svoje predstavnike kao osobe koje im se sviđaju ili ne u njihovoj ukupnosti. U konačnici, i mediji to traže i nude gomilu sadržaja osobne prirode, a koji ne bi trebao imati veze s poslom što će ga obavljati. Ali, ponavljam, puno više biramo osobe nego njihove vrijednosti i politike', zaključuje Trogrlić.