Prvi nastavak igre Kane & Lynch se nije baš proslavio ni kod kritičara ni kod gejmera. Imao je problema s kontrolama, a ni grafički nije to baš bila kvalitetno ispolirana igra kakva je mogla i trebala biti. Dobre strane prvog dijela su bile u tome što nas je igra upoznala s dvojicom zanimljivih i osebujnih likova, a ujedno nam je ponudila zanimljiv multiplayer.

Priča se nastavlja tamo gdje je prvi dio završio. Podsjetnika radi, prvi dio završava određenom dvojbom gdje igrač mora donijeti tešku odluku, koja uključuje pitanje života i smrti. Glavni lik u Pasjim danima je šizofrenični i psihotični Lynch koji je u prvom dijelu bio Kaneov pobočnik. Radnja se odvija u Šangaju, gdje se Lynch sprema obaviti zadnji veliki posao, za koji ne očekuje da će biti ikakvih problema. U  pomoć zove Kanea, koji mu se rado pridružio jer mu je potreban novac kako bi mogao uzdržavati svoju kćer (bla, bla, bla). Sve bi se to možda i uspjelo napraviti da Lynch nije totalni psihopat i notorni luđak. Njegov se plan ubrzo pretvara u potpuni fijasko i nedugo potom će se fantastični duo naći u dobroj staroj pucačini iz trećeg lica.

Prije nego uopće krenete u akciju za oko će vam zapeti vizualni koncept igre. Naime, igra je zamišljena tako da cjelokupan vizualni identitet igre izgleda kao da ga je režirao sam igrač, i to na nekoj lošoj amaterskoj kameri. Iako se naslov vrti u HD-u, vizualni artefakti su prisutni svugdje, što je namjerno učinjeno kako bi igra izgledala kao nekakav loš video s YouTubea. Kada vas pogodi metak, slika postaje ispikselizirana i žarko svjetlo preplavi cijeli ekran. Takvo vizualno eksperimentiranje daje Kaneu & Lynchu originalni štih. Dok ostale igre žude za što čišćom i ljepšom grafikom, koja katkad stremi prema foto-realizmu, Dog Days se predstavlja u potpuno sirovom izdanju s kojim uspijeva zamaskirati pokoju loše isprogramiranu teksturu. Bravo!

Kompletna se igra može završiti i ako igrate kooperativno, i to ili u offline modu sa splitscreenom, ili online, što je svakako za pohvaliti. Upravo je kooperativni mod uvijek dobrodošao za igrače kojima je ponekad draže proći igru u društvu prijatelja ili preko interneta nego sam završiti single player kampanju. Najbolji primjer takve igre je Resident evil 5, koji je mnogo zabavniji kad ga se igra udvoje.

Kontrole u igri su ponešto izmijenjene, a poseban naglasak stavljen je na sustav zaklona, koji bi trebao biti puno elegantnije riješen za razliku od prvog dijela gdje to baš nije najbolje funkcioniralo. U igru je ubačen još jedan novitet, pod nazivom 'Down not dead'! Ako ste pod pritiskom neprijateljske vatre bačeni na pod, otvorit će vam se tri mogućnosti odabira. Igrač će moći otpuzati do zaklona kako bi mu se povratila energija, pucati s poda dok se na riješi svih protivnika, pa tek tada ustati ili će se moći odmah podići s poda s malo zdravlja koliko mu je ostalo te se u takvom polumrtvom stanju pokušati riješiti dosadnih nasrtljivaca. Treba reći da i protivnici imaju istu sposobnost.

Igra je još debelo u fazi izrade, pa treba naglasiti da će programeri još mnoge elemente u samom gameplayu morati značajno popraviti i poboljšati. Igra bi trebala izaći za PC, Xbox360 i PS3, negdje krajem godine.