Stari kofer moje pratete Fani koja je doživjela 98 godina, a s 87 zadnji puta putovala u Pariz u posjetu prijateljici, imao je posebno mjesto - na tavanu.
Neki dan sam odlučila da ga tavan nije dostojan i da ću ga prebaciti u svoj svakodnevni životni prostor.

I tu su krenuli ambiciozni planovi; prvo ću ga preurediti, prefarbati, izglancati, podstaviti s novom podstavom i tek onda zapravo odlučiti što ću s njim.
Možda da i ja odem prijateljici u Pariz? Bila bih glavna atrakcija u zračnim lukama s drvenim koferom!

Kako već dugo ne mogu pronaći prikladan stolić za dnevnu sobu na kojemu bih odlagala šalice kave, čaja, knjige, keksiće, časopise, daljinske upravljače, odlučila sam da će kofer glumiti upravo takav stolić!

Kupila sam nogice i šerafe u handy man/woman dućanu i montirala ih na dno kofera. Tako je kofer dobio noge i pretvorio se u stolić.

Sad imam kofi tejbl i sjećanje na Faniku - u jednom.

U dno kofera, na 4 strane potrebno je ušerafiti nogice, bez bušilice, samo vijkaste šerafe jače utiskujte u površinu - koja je drvena pa je sistem isti kao i s ručkicama na kuhinjskim elementima

Kofer ni u kojem slučaju preuređivati! Upravo se u tom rustičnom momentu krije njegova ljepota i šarm

Ta daaa! Kofer&Kofi tejbl pratete Fani