Potvrdio je to prof. Željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu koji kaže da u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture vlada kaos i kako se ne rješavaju krupni problemi.

'Oni moraju svime koordinirati, a nitko ne zna tko je za što nadležan, i kada je u pitanju sigurnost prometa, prijevozništvo, cestogradnja… Oni ne znaju ništa', tvrdi.

Misli da se zakoni moraju sustavno provoditi, a da se to očito ne radi. 'Inspekcija mora sustavno provoditi nadzor i transparentne mjere, a to se očito ne radi i zato je moguća siva zona. To je cjelokupna negativna hrvatska priča. Ne poštuju se propisi koji postoje, inspekcija ne radi posao, a ingerencije su nejasne', objašnjava.

Upravo na to upozoravaju i iz Sindikata prometa i veza Hrvatske. Oni pozivaju sve nadležne inspekcije da hitno postupe sukladno zakonu i angažiraju se na sustavnoj prevenciji takvih nesreća. Predsjednik tog Sindikata Stjepan Lisičak kaže da su pokušali dokučiti tko je nadležan. Napominje da svaka inspekcija radi za sebe, a problem s vozačima koji rade na crno i probijaju dozvoljenu satnicu vožnje tiče se i kršenja Zakona o radu; tu ima posla i financijska inspekcija i inspekcija cestovnog prometa.

'Mi smo prijavljivali da neke putničke agencije imaju par autobusa, ali nijednog vozača. Onda angažiraju umirovljenike ili zaposlenike javnih tvrtki koji za njih rade u 'fušu'', objašnjava Lisičak.

Prijevoznici koji tako posluju obično nude i najjeftiniju ponudu pa u tom Sindikatu smatraju kako bi se po tom pitanju morali mijenjati i propisi da se ne mora nužno birati najniža ponuda prijevoza koja možda donosi ugrozu života putnika.

'Ako stimuliramo profesionalizam, primjerice u operacijskoj sali ili u sudnici i zakonom strogo zabranjujemo svaki oblik amaterizma s fatalnim posljedicama, vrijeme je da iste standarde ponovno uspostavimo za sve druge profesije u Hrvatskoj, a u ovom slučaju profesije u sferi prijevoza. Naravno da cijena bilo koje usluge, pa tako i one prijevozničke, mora biti usklađena s uvjetima kupovne moći u zemlji, no mora odražavati minimalne profesionalne standarde i standarde sigurnosti. Zbog 'žmirenja' na sve veću pojavu rada na crno i 'poduzetništva na privremeno i povremeno' uz bilo koju cijenu, mi sve više 'žmirimo' na ostale vrijednosti koje barem deklarativno krase naše društvo, vrijednosti profesionalizma, vrijednosti pružanja kvalitete za plaćeni novac, uvažavanja zdravlja ljudi i u konačnici ljudskih života. Isključivi govor o najnižoj cijeni uzima danak najviše na polju profesionalizma, kvalitete pružanja usluga i sigurnosti. Da nema europskih direktiva o maksimalnom trajanju vožnje vozača i tahografa, pitanje je koliko bi tek onda vozači vozili i u kakvom stanju', zaključuju.