Wikileaksov osnivač definitivno nije petparački pirat koji u želji da izdila najnoviji holivudski blockbuster mora kupiti hosting uslugu od nekog ruskog ili kineskog internetskog providera i tako se zaštititi od međunarodnog progona. Julian Assange je svoj site ugostio na serverima zemalja koje se busaju u svoju liberalno-demokratsku tradiciju, od države New York, preko Švedske, Francuske, Belgije, sve do najnovije vijesti da su mu stranicu pod svoje okrilje uzeli Švicarci. Vrlo važan podatak. Svježe uhićeni australski novinarski haker bacio je u lice rukavicu kojom su zapadne demokracije uglavnom šamarale manje otvorene režime – slobodu izražavanja i pravo na informaciju.

No da, Assange nije bio toliko naivan da smjesti svoje servere negdje u okolicu Washington DC-ja. Izabrao je teritorije koji štite novinarske slobode na najbolji mogući način. Ponajprije Švedska, u kojoj zakoni maksimalno štite izvore informacija. Otkrivanje izvora je kazneno djelo i nema pravosudnog organa koji bi imao ovlasti iznuditi taj podatak. Zatim Belgija, zemlja u kojoj se razgovori s predstavnicima medija ne mogu koristiti kao dokazni materijal, bilo da se radi o snimljenim razgovorima ili izmjeni elektroničkih poruka. Naposljetku, država New York koja ne priznaje tužbu za klevetu od zemlje u kojoj nije na snazi ekvivalent američkog prvog amandmana.

Svejedno, koliko god je Wikileaksov tim od 1.200 volontera - toliko ih je pobrojano u lipnju 2009. - radio na pabirčenju dokumenata koji su procurili, ne otkrivajući vitalne informacije koje bi mogle neopravdano ugroziti sigurnost osoba i država, glavnim akterima se, naravno, nije svidjelo otkrivanje prljavog rublja međunarodnog obavještajnog aparata. U zadnjih par dana Wikileaksu su suradnju otkazali provider domene EveryDNS, tako da adresa Vikileaks.org jednostavno više ne postoji, pa Amazonov, a potom i francuski hosting servis OVH. Amazon se skršio na pritisak američkog senatora Joea Liebermana, a Francuzi pod palicom ministra gospodarstva Erica Bessona.

Poput domina, zaredali su se prekidi suradnje s Assangeovom stranicom. Paypal, Mastercard, Visa i Moneybookers jednostrano su otkazali suradnju. Čini se da čovjek kojeg se i rođena Australija odrekla s guštom više nema kamo, baš kao i njegova web stranica. Da nije zemalja poput Islanda ili Švicarske, to bi vjerojatno i bilo tako. Također, da ga Švedska trenutno ne ganja zbog navodnog seksualnog delikta, i ona bi se našla među kandidatima za idealno utočite.

Naime, u Švedskoj i Švicarskoj djeluje Piratska stranka (Piratpartiet) s popriličnom glasačkom bazom. Na posljednjim su izborima za europski parlament u Švedskoj izvojevali odličnih 7,13 posto i dobili dva zastupnika. Osim programa koji stravično ozbiljno shvaća pravo na privatnost pojedinca, kao i transparentnost državne administracije, piratski su parlamentarci pokrenuli vlastiti hosting servis na kojem ugošćuju poznati torrent site za razmjenu datoteka Pirate Bay, baš kao i WikiLeaks. S preko 50 tisuća članova, sada su treća najveća politička stranka u Švedskoj. Nije čudno da je Julian Assange ljetos u planinama pored Stockholma, duboko u starom ratnom bunkeru pod zemljom, smjestio jedan od serverskih pogona za svoj site. Sve u maniri najbolje bondovske scenografije.

Island je jednako tako izuzetno zanimljiv kao buduća digitalna informacijska oaza. Ono što je Švicarska za banke, to bi on mogao postati za kontroverzne online sadržaje. Nacrt zakona pod nazivom Islandska moderna medijska inicijativa (enlgleski akronim IMMI) - u čijoj je pripremi sudjelovao sam Assange - već je prošao ratifikaciju parlamenta. U fokusu mu je zaštita zviždača i njihovih materijala, zaštita izvora, posrednika, ograničavanje odgovornosti za objavljene materijale, što je posebno intrigantna stavka s obzirom na online sadržaje. Najnovije europsko zakonodavstvo definira svako učitavanje stranice na računalu korisnika kao novo publiciranje. To će reći da se, ako otvorite neki tekst iz arhive online izdanja, zakonski to također smatra novim objavljivanjem. Guardian je iz tog razloga povukao s neta sve škakljive istraživačke članke, makar bili stari i preko pet godina.

Cyber tehnologija je postala ozbiljan faktor međunarodne politike jer je omogućila pojedincu s kontroverznim materijalom ekspresnu distribuciju diljem globusa. Pokušaji cezure samo pojačavaju dojam impotencije i odražavaju gadno nerazumijevanje virtualnog prostora. Primjera radi, podupiratelji WikiLeaksa već su klonirali Assangeov site na preko 700 adresa, a renomirana hakerska organizacija Anonymous napada stranice svih koji su radili na pokušaju njegovog uklanjanja. Fenomen je poznatiji kao Streisand efekt – svaki pokušaj skidanja neke stranice rezultira njezinim multipliciranjem na drugim adresama. Regulacija weba po ćefu nekog političkog ili ekonomskog interesa postala je nemoguća misija. Netko bi trebao reći ljudima koji se tome još nadaju da Tom Cruise neće doći u ovom nastavku.