'Masovno bacamo dobre namirnice zato što su proizvođači postavili prevelike sigurnosne razmake do roka kad se proizvod kvari', izjavio je za medije ministar Schmidt.

Naime, proizvođači stavljaju datum do kojeg jamče da će proizvod imati sve osobine okusa, mirisa, nutritivnih vrijednosti koje mora imati, ali nakon tog datuma proizvodu dugo treba da se pokvari. Označavanje proizvoda s preporučenim rokom ide na ruku proizvođačima jer potrošači kupuju nove proizvode, a stari završe u smeću.

Zalaganje njemačkog ministra ide i u smjeru inteligentnijih pakiranja pa se razmišlja o čipiranju nekih proizvoda ili stavljanju markica koje će mijenjanjem boje upozoriti potrošača na preostalo vrijeme za konzumaciju.

Inteligentnim pakiranjima do manje hrane u smeću

'One metode koje mogu doprinijeti na bilo koji način da hrana pokazuje nekakav indikator roka trajnosti i da se na taj način spriječi prekomjerno bacanje hrane, svakako su načini smanjivanja bacanja hrane i za pozdraviti su. Međutim, u Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama Europske unije postoje propisi kojima su definirani rokovi trajanja', kaže Andrea Gross Bošković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu. Ta agencija, u suradnji s drugim institucijama, kontinuirano educira potrošače i govori o tome koja hrana se može koristiti preko propisanog roka trajanja.

'Rok trajnosti ustvari je onaj rok koji proizvođač nužno mora navesti na pakiranju, pogotovo kada se radi o proizvodima kratkog roka trajanja, poput mliječnih i mesnih proizvoda, koji su skloni mikrobiološkom kvarenju. Dakle tamo gdje ima rok trajnosti, najbolje upotrijebiti do tog navedenog datuma. Nikako ne smijemo preko toga koristiti te proizvode. S druge strane proizvodi koji imaju smanjen udio vode, kao što su sol, šećer, brašno, tjestenina, riža, nekakvi suhi keksi i slične namirnice koji ne pokazuju naznake nekakvog kvarenja, organoleptička svojstva su im u redu, mogu se konzumirati i preko toga roka trajnosti. Međutim, proizvođač mora staviti određeni rok, a isto tako potrošač na svoju odgovornost konzumira te proizvode', smatra Gross Bošković.

O pametnim pakiranjima ravnateljica HAH-u kaže da su još u sferi istraživanja, a ako to bude prihvaćeno, morat će biti riješeno na razini Europske komisije. Zatim će slijedom europske odluke ulaziti u propise zemalja članica.

Proizvođač je taj koji određuje minimalan rok trajanja, a u kojem jamči zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane pod određenim uvjetima skladištenja i čuvanja do određenog datuma. Rok trajanja određuje se na osnovi laboratorijskih ispitivanja određenih kemijskih parametra i mikrobiološke slike u promjenjivim uvjetima čuvanja hrane. Pritom se misli i na senzorska ispitivanja hrane podvrgnute različitim temperaturnim uvjetima, daleko ekstremnijim nego što se to može očekivati u uobičajenoj uporabi . Ispitivanja ovise o tome prevladava li u sastavu hrane voda ili masnoća, ugljikohidrati ili bjelančevine te prema tehnološkom postupku proizvodnje.

Često se događa da proizvođač hrane označi minimalni rok trajanja prije stvarnog isteka toga roka jer nije utvrdio pravi rok ili da bi povećao potrošnju namirnica.

Minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje mora biti označen riječima 'Upotrijebiti do'. Uglavnom se odnosi na namirnice poput dimljene ribe, mesa ili gotovih, pripremljenih salata. Te namirnice nije preporučljivo konzumirati nakon isteka datuma čak i ako miris i boja ne ukazuju na pokvarenost hrane. Važno je slijediti i upute za pohranu te se pridržavati rokova ako na naljepnici piše 'Pojesti u roku tri dana od otvaranja'.

Kod ostalih namirnica minimalni rok trajanja označava se riječima 'Najbolje upotrijebiti do', kada datum uključuje oznaku dana ili 'Najbolje upotrijebiti do kraja', pa je onda naveden mjesec ili godina. Takve namirnice, poput meda, čokolade, kiselih krastavaca, općenito jako zaslađene ili zakiseljene namirnice mogu se jesti i nakon isteka roka.

U Hrvatskoj kućanstva godišnje bace ukupno 400 tisuća tona hrane

Ogromne količine hrane svakodnevno bacaju i trgovački lanci, a zbog poreza u Hrvatskoj je trgovcima bilo jeftinije bacati hranu nego pokloniti. Ukidanjem PDV-a, situacija bi se trebala promijeniti. Bivši ministar poljoprivrede procijenio je kako će se na taj način donirati između 1,5 do 2 milijarde kuna hrane, a da je to potencijalnim donatorima značajna olakšica. No do sada je malo konkretnih poteza, a u socijalne samoposluge jedva pristižu manje količine takve hrane.

'Proći će još neko vrijeme da to zaživi jer novi propisi zahtijevaju veliku administraciju i donatorima i nama koji zaprimamo hranu', kaže Štefica Čuljak, voditeljica osječke socijalne samoposluge i predsjednica humanitarne udruge Rijeka ljubavi.

Po njezinim riječima, u skladištu bi trebali imati poseban prostor za robu kojoj tek ističe rok trajanja i za onu kojoj je već istekao, a to je u priručnom skladištu kakvo sada imaju, nemoguće. No zaprimljena donirana hrana kratko se zadržava jer tolika je potreba za hranom, kaže gospođa Čuljak, da dnevno mogu podijeliti 15 tona, ali nema dovoljno hrane.

'Za iskrsne blagdane nahranili smo 3.500 gladnih. Za sada nas već godinu dana s donacijama prati Dukat, a imamo i privatnu pekarnicu koja nam čak dostavlja sama kruh. Razvija se i suradnja s Konzumom pa imamo obećanja o prijepodnevnoj dostavi povrća i poslijepodnevnoj dostavi mesa. Za suradnju nam se ponudio i Interspar i još neki trgovački lanci. Kad to zaživi, mislim da gladnih u Osijeku neće biti', uvjerena je voditeljica socijalne samoposluge.

No nije problem samo u trgovačkim lancima. Bacanje hrane loša je navika u svakom kućanstvu. U Hrvatskoj svaka osoba baci u godinu dana 90 kilograma hrane. Prema procjenama, to je 400 tisuća tona hrane svake godine.