Samit EU-Afrika, koji je proteklog tjedna održan u Beču, a na kojem je sudjelovao i hrvatski premijer Andrej Plenković te gospodarska izaslanstva iz Hrvatske, bio je odlična prilika za poboljšanje odnosa Europe i Afrike, a samim time i naše zemlje s afričkim državama. Ima li Hrvatska šansu ostvariti gospodarski uspjeh s državama na Crnom kontinentu, za tportal je prokomentirao vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić
Narativ o afričkom kontinentu mora se mijenjati tako da se o njemu više ne govori samo u kontekstu migracija i ljudskih prava, nego i njegovog potencijala i investicija, složili su se početkom tjedna afrički i europski čelnici na samitu EU-Afrika u Beču u organizaciji austrijskog premijera Sebastiana Kurza i ruandskog predsjednika Paula Kagamea.
Iako Stari kontinent i nadalje traži odgovore na migrantsku krizu koja se preselila na Sredozemlje, čelnici na skupu naglasili su da migracije nisu bile tema njihovih susreta te da se one mogu riješiti samo poboljšanjem životnih uvjeta u državama iz kojih migranti kreću put Europe.
'U razgovoru s afričkim čelnicima saznao sam da smatraju kako se previše govori o migracijama i ljudskim pravima, a premalo o suradnji dvaju kontinenata. Ekonomski napredak nije u sukobu s razvojnom pomoći, no samo ona, bez održivog rasta, nije dugotrajno rješenje za Afriku', kazao je Kurz, uz Kagamea, čelnika Ruande koja ove godine predsjeda Afričkom unijom, organizator samita.
Pokušaj investicijskog buma
Hrvatski premijer Andrej Plenković u Beču je naglasio kako je samit dobra prilika da se 'stavi na stol zajedničke napore afričkih vlada i Europske unije kako bi se ojačale i stabilizirale afričke države, spriječile krize i slabosti institucija' te se na taj način spriječili migracijski tokovi. Plenković je pritom poručio kako Hrvatska mora iskoristiti priliku i da bi se promovirali gospodarski odnosi s Afrikom, a kakve su nam šanse za to, budući da je na skup stiglo i nekoliko stotina predstavnika poslovnog svijeta, među njima i iz Hrvatske, za tportal je prokomentirao Denis Avdagić, stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost te vanjskopolitički analitičar konzultantske tvrtke INMS.
Avdagić naglašava da je samit EU-Afrika pokušaj pokretanja investicijskog buma između dva kontinenta. Tportalov sugovornik pritom ističe kako je hrvatsko sudjelovanje na samitu prošlo ispod lupe javnosti, kao i činjenica da Europska unija nudi ogromne gospodarske poticaje za ulaganje u afričke zemlje.
Kreditni i garancijski poticaji
'Pokušaj promoviranja izdašnih gospodarskih poticaja koje nudi EU u zamjenu za investiranje u Afriku najvažniji je segment nedavno održanog samita u Beču. Riječ je o ulaganjima koja nisu isključivo komercijalne prirode stoga što se radi o investiranjima koja bi trebala omogućiti razvoj afričkih zemalja. Kako je riječ o rizičnijim ulaganjima, Europska unija nudi kreditne i garancijske poticaje za sama ulaganja, koje može iskoristiti i Hrvatska kao članica EU-a', kazao je Avdagić.
Tportalov sugovornik podsjeća kako je ta činjenica i glavni razlog za to što su u Beč početkom tjedna doputovala izaslanstva hrvatskih tvrtki predvođena predstavnicima Hrvatske gospodarske komore.
Avdagić ističe kako su hrvatski biznismeni itekako svjesni koncepta Europske unije prema kojem mogu iskoristiti ovu priliku za ulaganje u energetiku, koja je bitna za razvoj afričkog kontinenta, a Hrvatska putem svojih tvrtki zbog svojeg iskustva može poraditi i po pitanju željeznice.
'Skup je značajan za Hrvatsku utoliko što su na njemu sudjelovale tvrtke iz Europske unije, poput BMW-a, Nokije, Vodafonea, Siemensa, Deutsche Posta te niza drugih kompanija, banaka, investicijskih i inovacijskih organizacija. Valja naglasiti kako nedavno održani skup i inicijativa srednjoročno neće riješiti problem migracija i nepovoljnog stanja u Africi, pa samim time sve ostaje na razvojnoj pomoći', mišljenja je tportalov sugovornik.
Upitan kakve su konkretno hrvatske šanse u Africi, Avdagić kaže kako je uvjeren da se tvrtke poput Končara zasigurno može iskoristiti ovom prilikom, naglasivši pritom da je gospodarski razvoj usko povezan s obrazovanjem.
Prilika za obrazovne institucije
'Budući da se Hrvatska može pohvaliti privatnim obrazovnim institucijama, ovo je prilika za hrvatsku Vladu da pokrene investicijske procese. Koliko je pak hrvatski privatni sektor zdrav i konkurentan, sasvim je drugo pitanje. Treba naglasiti kako postoje povijesne poveznice Hrvatske i afričkih zemalja putem stečenih iskustava iz bivše države i suradnje na planu Pokreta nesvrstanih, a nisu zanemarivi i kadrovi iz Afrike koji su studirali u Hrvatskoj. Sve su to poveznice koje bi trebalo uključiti u inicijativu investiranja u Africi', kazao je Avdagić, dodajući da su nam za to potrebna i nova veleposlanstva.
Ocjenjujući moguće hrvatske investicijske poteze u Africi, analitičar ističe kako je nužno da Hrvatska sudjeluje na samitima i forumima poput nedavnog u Beču, ponajviše stoga što kao članica EU-a ima veće šanse nego da samostalno djeluje po pitanju ulaganja.
'Riječ je o hvalevrijednoj inicijativi i prilici, ali tek će se vidjeti u kojem će opsegu Hrvatska iskoristiti šansu', procjena je Avdagića te podsjeća kako premijer Plenković, za razliku od bivšeg premijera Zorana Milanovića koji je zaključio kako slični multilateralni sastanci nisu zanimljivi, ipak sudjeluje i prihvaća ponuđene šanse za obostrani gospodarski razvoj Hrvatske i afričkih zemalja.
Končar kao motor
Avdagić zaključuje da bi upravo tvrtka poput Končara, koja je dug niz godina nazočna na Crnom kontinentu, trebala postati motor i poveznica hrvatskog ulaganja u Africi te kako ponuđenu priliku svakako treba iskoristiti.
Valja napomenuti da su u Beč iz Hrvatske, osim tradicionalno prisutnog Končara, stigli predstavnici tvrtki Altpro, B.I.D. grupa i Velox te da Hrvatska ima otprilike 500 milijuna dolara razmjene s afričkim državama, uglavnom onima u kojima postoje hrvatska veleposlanstva, poput Alžira, Maroka, Egipta i Južnoafričke Republike. Prazninu neulaganja u ostali dio Afrike, osobito njezinog subsaharskog dijela, također rješava Končar koji kao rijedak hrvatski primjer ima poslovne ugovore, vrijedne desetke milijuna dolara, u 17 afričkih država.