Svaki ima svoje numerirano mjesto, a ono najatraktivnije – na rivi – nasljeđuje samo onaj kokičar kojemu se posreći da njegov prethodnik zatvori obrt ili, božeprosti – umre. I to pod uvjetom da se prethodno dočepa druge najbolje lokacije, one pored Pirje u Marmontovoj, piše Slobodna Dalmacija.

'Iz nevolje san se uvatija ovoga posla, a spasija mi je život, ka šta san reka, ova su mi kolica i kokice, reka san odma i to, udali i ćer! Kako? Pa lipo, kokice su mi pomogle otplatiti kredit za pir! I skućit se', domeće simpatični Dale, kojemu se ljudi po Rivi u ovo prosinačko vrijeme više dolaze javiti i popričati nego kokice kupiti. Dalibor, splitsko dite kojega je u jeku karijere u 'Dalmastroju' okrpila – privatizacija i otkaz. Tako je i došlo do kolica, dok još nije imao posao u brodogradilištu...

'U međuvremenu san bija i u ratu, iman čin stožernog narednika, a penziju nisan tija, nego san iskoristija braniteljsku povlasticu za uvoz ovih kolica iz Mađarske, koja san platija oko tri iljade tadašnjih maraka...Bilo je to prije petnajst godin, a s njima mogu bit miran bar dvajes-trideset bez ikakvih ulaganja osim u plin, akumulator i normalno, repromaterijal….'

Dale, kojemu bi – po vlastitu priznanju – da nema kokica, zbog kredita, od tanke škverske plaće ostalo sto kuna misečno za život.

Više pročitajte ovdje