Kako će sirijska vojska reagirati na ograničenu vojnu akciju? Za sada je poznato da je sirijska vojska, u sklopu priprema, svoje snage premjestila u stambene dijelove glavnog grada Damaska. Tako barem tvrde stanovnici. Vojnici su, navodno, smjestili opremu i naoružanje u stambene zgrade, škole i studentske domove. Jedna džamija u dijelu grada Al Mezehu pretvorena je u vojarnu. Trenutno se može samo spekulirati o vojnoj snazi Bašara al Asada dvije godine nakon početka građanskog rata.

'Asad ima veliku vojsku, ali većina njegovih vojnika su suniti', objašnjava analitičar John Pike za DW i dodaje da je sastav problematičan i na višim vojnim položajima: 'Velik dio njegove vojske je politički nepouzdan. Samo mali broj zapovjednika uživa njegovo povjerenje. A zapovjednici alaviti, kojima vjeruje, moraju ostati u vojarnama kako bi kontrolirali da ne dođe do pobune.'

Sirijska vojska je, bar u teoriji, važila za jednu od najjačih u arapskom svijetu. Međutim nakon dugog građanskog rata oslabila je ne samo njena borbenost, već su se značajno smanjile i vojne jedinice. Broj od 325.000 vojnika skoro se prepolovio, piše Međunarodni institut za strateške studije u Londonu u analizi objavljenoj u ožujku ove godine. Politolog Albert Stachel s ciriškog sveučilišta u razgovoru za DW kaže da se i taj broj u međuvremenu dosta smanjio. 'Vojska je oslabljenja dezerterstvom generala i mnogih vojnika. U tom smislu ta vojska je već slomljena.'

Geopolitički stručnjak Stachel smatra međutim da su zalihe oružja još uvijek vrlo velike. Vojska ima sedam tenkovskih, tri pješadijske divizije i dvije divizije specijalnih snaga Republikanske garde, zadužene za obranu Damaska. Stachel objašnjava da su sirijsku vojsku godinama snabdijevali Sovjetski Savez i zatim Rusija.

Jedan od zapovjednika ruske protuzračne obrane, kojem se ne navodi ime, ne isključuje mogućnost da Sirija posjeduje moderni ruski raketni obrambeni sustav S-300.

Više od 1.000 tona bojnog otrova

Još od izraelsko-arapskog Jomkipurskog rata iz 1973. godine Sirija posjeduje zalihe bojnog otrova. Prema podacima francuske tajne službe, riječ je o 1.000 tona kemijskog oružja. Kao opskrbljivači se spominju Iran i Rusija. Međutim pretpostavlja se da Sirija i sama proizvodi bojne otrove.

Domet kemijskog oružja je i do 800 kilometara, kaže Stachel. On ipak ne vjeruje da bi se to oružje u slučaju napada moglo koristiti protiv američkih ratnih brodova, kao ni protiv Izraela, u znak eventualne odmazde.