Zbog toga smo zatražili osam hrvatskih političkih stranaka da nabroje pet kulturnih područja ili tema koje su u svojim kulturnim politikama naveli kao prioritete te objasne zašto su odabrali baš te točke i kako ih namjeravaju realizirati. Ponadali smo se da ćemo na temelju dobivenih odgovora saznati smatraju li političke stranke kulturu troškom te ideološki i financijski neisplativom, pa stoga i nepotrebnom, ili polugom razvoja koja može itekako popuniti rupe u devastiranom gospodarstvu.

Može se reći da gotovo svim upitanim strankama nedostaje političke volje za smislenijim i konkretnijim pristupom kulturi. Iz njihovih programa nije vidljivo postojanje vizije i cilja njihovih kulturnih politika koje su prilično neuvjerljive. Čini se da ne razumiju koliko je snažna kultura bitna za dobrobit nacije i što bi trebalo napraviti da kultura postane važan faktor društvenog života. Zajednička im je i pretjerana općenitost i načelnost stavova te nepostojanje strateškog planiranja kojim bi se rješavali konkretni problemi u određenim kulturnim sektorima. Također, svi bi financije rješavali povlačenjem novca iz europskih fondova, osim SDP-a koji se uz to založio i za povećanje budžeta za kulturu na jedan posto.

Ako bi se na temelju brzine odgovaranja trebalo reći koja politička stranka ima najveće, a koja najmanje ambicije i aspiracije prema kulturi, tada bi odgovor bio vrlo jednostavan: kultura najmanje zanima SDP, a najviše Bandićevu Koaliciju rada i solidarnosti te HDZ. Naime, SDP je zadnji, na jedvite jade, dostavio programčić temeljen na načelnim floskulama i frazama, dok su dvije navedene stranke reagirale iznimno brzo, poslavši nam svoje prijedloge koji se barem dijelom oslanjaju na konkretnu hrvatsku situaciju.

ORaH je pak naglasak stavio na dobro promišljen strateški i teorijski okvir koji može funkcionirati i danas i za 10 godina, dakle ništa konkretno. HDSSB je predložio neobičan spoj kulturne politike temeljene na regionalizmu i europskim idejama. Usprkos obećanju, Čačićeva Narodna stranka - Reformistizbog silnih obaveza u predizbornoj kampanji, nije stigla odgovoriti na to jedno jedino pitanje, kao ni Most nezavisnih lista, dok se Živi zid uopće nije oglasio.

Što predlažu stranke u svojim kulturnim politikama?

Kad se uspijete probiti kroz neprohodni labirint tvrdog i slabo razumljivog političkog i pseudosociološkog novogovora (vrijedi za SDP i ORaH) vidljivo je da se SDP zalaže za 'kulturni sustav koji vidljivo i mjerljivo pridonosi ukupnom održivom društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske u zajednici europskih naroda i država'.

Kako se pritom poziva na strategiju kulturnog razvitka Hrvatska u 21. stoljeću (Katunarić, Cvjetković) iz prosinca 2001., koja je rađena za vrijeme ministarskog mandata SDP-ovca iz stare garde Antuna Vujića, postavlja se pitanje je li ta kulturna politika nastala metodom copy-pastea ili je plod promišljanja nove garde u stranci?

Pitanje je na mjestu jer SDP u svojim redovima, nakon što je minorizirao i otpisao veterane Vujića i Vjerana Zuppu, nema nekog jakog i vidljivog kandidata za ministarsku fotelju niti je posljednjih godina, zapravo, od famozne bahate rečenice 'Tko je taj Zuppa?' iskazivao ikakvo zanimanje za taj resor.

Predlažu nedefinirane reforme po svim 'stožernim nositeljima kulture' u gotovo svim kulturnim područjima, od zaštite i očuvanja kulturne baštine do medija, te intersektorsku povezanost s gospodarstvom i turizmom, zaštitom prirode i graditeljstvom i drugim područjima. Kako su među stožerne nositelje kulture, osim onih tipičnih, poput ustanova u kulturi i nezavisne, izvaninstitucionalne kulture, svrstani i kulturni i kreativni poduzetnici te kulturna administracija kulturnog menadžmenta, svakako bi bilo zanimljivo i poučno vidjeti u kojem bi smjeru išle te reforme što naravno nije objašnjeno. Spominju i intersektorski razvoj kulturnih i kreativnih industrija i u jednoj se rečenici dotiču medija, i to bi bilo sve.

Pozivaju se na fraze o kulturnoj izvrsnosti i poduzetnosti te poručuju da će kulturnom politikom obuhvatiti 'izgradnju sustava strateškog planiranja' s prioritetom 'izrade i provedbe nacionalne strategije kulturnog razvoja: zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine, kreativnih i kulturnih industrija, medija, digitalizacije'…

No jasni su kod pitanja zakonodavstva i financiranja. Sugeriraju 'sustavnu izmjenu opće i posebne kulturne legislative' i najavljuju, primjerice, usvajanje Kriterija za stjecanje nacionalnog statusa za festivale ili druge manifestacije koje svojim programima ostvaruju interes RH na području kulture, te implementiranje Akcijskog plana kulturnog turizma. Također se zalažu za 'diverzificirani sustav javnog, privatnog i mješovitog te neizravnog financiranja kulture s poreznim olakšicama za kulturu' i dostizanje jedan posto budžeta za kulturu. To je ujedno i najbitnija točka njihove kulturne politike.

Koalicije rada i solidarnosti iliti Bandićeva koalicija navela je da je njihova kulturna politika usklađena s političkim prioritetima - preokretom loše gospodarske situacije, pa namjeravaju 'kulturu razvijati i podupirati kao nezaobilazan kotač u razvoju cijelog gospodarstva'.

Kao prioritete su naveli povlačenje sredstava iz europskih fondova za unapređenje kulturne infrastrukture, podupiranje razvoja hrvatskog filma, koji doživljava svjetska priznanja te projekt 'Hrvatska kao temeljna sastavnica europskog kulturnog identiteta', koji bi se bazirao na razvoju kulturnog turizma kao jake gospodarske grane. Smatraju da se na tom području već puno učinilo, ali misle da to zaslužuje i nove znanstvene katedre i 'turističku gospodarsku valorizaciju'. Drže da moramo činjenicu 'da su hrvatska kultura i povijest važni za očuvanje europskog identiteta, sadašnjeg i budućeg, iskoristiti tako da nam Europa pomogne financijski na izvedbi toga projekta'.

Pozabavili bi se i promjenom statusa, politikom kadroviranja i poslovanja Hrvatske radiotelevizije. Potaknuli bi i javnu raspravu o statusu HRT-a kao javne televizije i načinu njegova financiranja, jer nisu skloni sadašnjem rješenju po kojem građani izravno financiraju javnu televiziju. Također ih zanima kako komercijalnu televiziju uskladiti s ravnomjernim regionalnim interesima, obrazovnim i kulturnim potrebama društva te politikama hrvatskog društva. Poručuju da je interkulturalnost jedna od bitnih odrednica njihove politike 'stvaranja Nove Hrvatske', pa je moguće da se 'u traganju za oblicima interkulturalnosti nađu i novi funkcionalni oblici javne televizije, financirani iz EU-a, kao korak prema samostalnom financiranju'.

Najkoncizniji odgovor dao je HDZ, srećom, ne na tragu Karamarkove predizborne retorike, u kojem se ističe da ta stranka u svom programu posvećuje izrazitu pažnju kulturi. U skladu s demokršćanskom tradicijom, kako navode, glavne točke su im očuvanje i izgradnja kulturnoga identiteta što doduše previše podsjeća na domoljubne 90-e, zatim kultura kao gospodarski čimbenik te zajedničko djelovanje kulture i ostalih područja života, kao što su turizam, znanost i obrazovanje te poljoprivreda.

U slučaju pobjede na izborima, posvetili bi posebnu pažnju izradi strateških i planskih dokumenata za pojedine sektore kulture, kao i za cjelokupni kulturni razvitak. Drugo, važno im je jačanje i bolje povezivanje kulturnih institucija, a sredstva iz europskih fondova utrošili bi za pokretanje novih programa obnove kulturne baštine, te za izgradnju nužne kulturne infrastrukture poput Državnog arhiva u Kerestincu, Povijesnog muzeja i slično. Namjeravaju poticati kulturne industrije, poduzetništvo u kulturi i nezavisnu kulturnu produkciju, dijelom iz proračunskih sredstava te novcem iz europskih fondova. Važan im je i razvoj audiovizualne djelatnosti, uz uključivanje HRT-a u produkciju sadržaja, posebno s tematikom Domovinskog rata. Također, pozornost će obratiti na promociju Hrvatske i hrvatskih umjetnika u svijetu, kao i na međunarodnu kulturnu suradnju, posebno sa zemljama EU-a. Usto, kulturu žele bolje povezati s drugim područjima kao što su turizam, poljoprivreda, gospodarstvo i vanjski poslovi. Budući da su nas uputili na bivšeg ministra Jasena Mesića za dodatne informacije o programu, dalo bi se naslutiti da je on izgledniji kandidat za ministra nego li često spominjana u tom kontekstu glumica Anja Šovagović Despot.

HDSSB svoju kulturnu politiku bazira na spoju političkog programa u kojem najvažnije mjesto zauzima pitanje regionalizacije i postavkama 'Europske konvencije o kulturi'. Naglasak su stavili na pet tema. U sklopu prve 'Za Europu naroda' ističu važnost očuvanju kulturnoga identiteta i zajedničke baštine, dok kod druge teme 'Za Hrvatsku s regijama' zalažu se za priznavanje značajnih društvenih običaja i kulturne različitosti. Pod trećom točkom 'Za Slavoniju i Baranju' naveli su da kulturu treba početi promatrati kao područje koje će svojim resursima pomoći u razvijanju svih drugih gospodarskih subjekata, a posebno turizma kao jednog od važnih pokretača gospodarskog razvitka regije. Također, za HDSSB kultura nije potrošač nego je dostupna svakom članu zajednice.

Tako postavljene ciljeve kulturne politike HDSSB bi ostvario, primjerice, 'povezivanjem svih subjekata društvenog života i uporabom resursa Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku na kojem se školuje preko 20.000 studenata, koji bi stečenim znanjima i kreativnošću uz pravilno usmjeravanje mogli postati zamašnjakom razvitka u tzv. kulturnoj industriji'. Napomenuli su i to da će tražiti izmjene pojedinih zakonskih akata kako bi mogli realizirati pojedine točke svoje kulturne politike.

ORaH-ova kulturna politika nije fokusirana na pojedine kulturne djelatnosti nego se bazira na strukturnim promjenama. Za njih je ključno financiranje i upravljanje kulturnim sustavom, a među ciljevima ističu demokratičniji kulturni sustav, razvoj suvremene umjetnosti, kulturnog stvaralaštva i civilnoga društva u kulturi te jačanje društvene uloge kulture i snažniji doprinos kulture i kulturne baštine u ukupnom razvoju. Smatraju da se bitne kulturne djelatnosti ne smiju prepustiti slobodnom tržištu, ali uzimaju u obzir važnost kulturnih industrija, poput audiovizualne i glazbene industrije te nakladništva, a dijelom kreativnih industrija, prije svega dizajna i arhitekture.

U sklopu svoje kulturne politike predlažu čak 42 konkretne mjere za poboljšanje položaja kulturnih djelatnosti. Bitna im je suradnja s drugim područjima, primjerice znanošću ili turizmom, a predložili su i ocjenjivanje rada ustanova i kulturnih programa, zatim kontrolu i reviziju potrošnje novca poreznih obveznika te poticanje partnerstva između javnog, civilnog i privatnog sektora. Od zanimljivijih ideja ističe razvoj kulturne diplomacije i obrazovanje menadžera u kulturi što bi se odvijalo u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta. Također, jedan od naglasaka stavili bi na socijalno poduzetništvo u kulturi te na razvoj kreativnih industrija i samozapošljavanje u kulturnom i kreativnom sektoru.