Glavna zamjerka dijela sudionika natječaja su uvjeti i predispozicije natječaja. Jedan od sugovornika nam je pojasnio da je prijedlog za uređenje zapadne obale Gradske luke bio limitiran s više zahtjeva, tako da se i nije mogla razviti određena arhitektonska i urbanistička ideja.

To se prije svega odnosi na prometna ograničenja na tom prostoru. Na takav način se i nije napravio odlučniji urbanistički iskorak i sadašnje rješenje je zapravo komunalni zahvat nasipanja i proširenja obale bez značajnijeg utjecaja arhitektonske ideje. To je dodatno potvrđeno i izjavom dogradonačelnika Jure Šundova na medijskoj konferenciji koji je naglasio da se išlo na nagrađeno rješenje koje je realistično i koje će se moći izvesti do kraja. Odmah je i napomenuo da će realizacija žičare od zgrade Banovine do vrha Marjana imati poteškoće u dobivanju potrebnih dozvola, čime je nagovijestio da to možda i neće biti izvedeno.

Na natječaju su isto tako i prije samog žiriranja odbijeni kompleksniji prijedlozi koji su predviđali dugoročna prometna rješenja u Gradskoj luci, primjerice, podvodni tunel s istočne na zapadnu obalu. Argument za odbacivanje takvih zamisli je bila cijena i vrijeme izvedbe takvog projekta, a gradskoj vlasti se očigledno žuri.

Sadašnje rješenje bi koštalo oko 350 milijuna kuna, trebalo bi biti gotovo do svibnja iduće godine, a još nije do kraja definirano tko bi i kako trebao to financirati. Na takav način bi se nastavila praksa parcijalnih rješenja u splitskoj Gradskoj luci, pa se jedne godine radi rješenje Rive, sljedeće lučice Matejuška, a sada bi trebalo definirati i zapadnu obalu.

Kada će doći na red istočni dio luke gdje su trajektno pristanište, pogon Dalmacijavina, željeznička i autobusna stanica, a koji je u najlošijem stanju i potpunom kaosu, još je neizvjesno. Ako se krene u rješavanje i tog dijela luke, u samo pet-šest godina ćemo imati četiri potpuno različita urbanističko-arhitektonska rukopisa i zahvata na malom prostoru, a to sasvim sigurno nije dobra praksa.