Podaci su objavljeni u najnovijem broju znanstveno-stručnog časopisa Croatian Journal of Fisheries, u članku koji potpisuje sedam autora i kojem se napominje da je to prvi izrađen popis hrvatskih slatkovodnih riba.

Najopsežniji popis slakovodnih riba u Hrvatskoj temelji se na uvidu u 1360 povijesnih i novijih literaturnih jedinica od 1771. godine i obuhvaća znanstvene i stručne radove, doktorske disertacije, magistarske teze, knjige, monografije, poglavlja u knjigama i tehnička izvješća.

Čak 36 posto vrsta endemi

Slatkovodna ihtiofauna u Hrvatskoj svrstava se u dva razreda, 16 redova, 30 porodica i 75 rodova. Najviše, čak 78 vrsta ili 57 posto svih vrsta, zabilježeno je u redu šaranki, dok se na razini porodice najveće bogatstvo pokazalo kod Leuciscida s 48 vrsta, dakle 35 svih vrsta.

Čak 49 vrsta su endemske, od kojih devet naseljava sliv Dunava, a 40 jadranski sliv, što čini 30 posto svih ribljih vrsta u Hrvatskoj.

Dunavska krkuša (Gobio obtusirostris) nastanjuje oba sliva jer je premještena u jadranski sliv gdje se udomaćila.

Najviše, 21 endemska vrsta, odnosno 15,3 posto svih zabilježenih vrsta, pripada porodici Leuciscidae.

Među pravim endemima nalazi se i 15 vrsta koje isključivo nastanjuju vode Hrvatske: cetinski (Cobitis dalmatina) i jadovski vijun (C. jadovaensis), jadovska (Delminichthys jadovensis) i krbavska gaovica (D. krbavensis), dalmatinska pijurica (Phoxinellus dalmaticus), ilirski (Squalius illyricus) i zrmanjski klen (S. zrmanjae), hrvatski (Telestes croaticus), krbavski (T. fontinalis) i konavoski pijor (T. miloradi), turski klen (T. turskyi), cetinska ukliva (T. ukliva), visovački glavočić (Knipowitschia mrakovcici), svjetlica (Telestes polylepis) i kapelska svjetlica (T. karsticus). Te vrste čine 11 posto ukupnog broja slatkovodnih ribljih vrsta u Hrvatskoj.

Dinarski krš središte za širenje vrsta

Izuzetno visokom ihtiodiverzitetu na relativno malom području Hrvatske, najviše su  doprinijele dvije okolnosti, objašnjavaju stručnjaci.

Prvo, hrvatske slatke vode podijeljene su u dva glavna slivna sliva, pri čemu su rijeke crnomorskog sliva duge, s mnogim pritokama i međusobno su jako povezane, a rijeke jadranskog sliva znatno kraće i izolirane jedna od druge, što potiče stvaranje vrsta i visoki stupanj endemizma, kaže se.

Pri tome, polovica hrvatskog teritorija pokrivena je kršem, koji je geološki i geografski pogodovao razvoju raznolikih, često izoliranih vodenih staništa. Osobito su važna krška polja,izolirana, jedinstvena staništa sa specifičnim hidrološkim uvjetima koje često naseljavaju brojne endemske i ugrožene vrste.

Drugi važan razlog je složena geološka povijest regije, koja je omogućila brojnim vrstama da opstanu i nastave nesputanu evolucijsku povijest. Štoviše, čini se da Dinarski krš u Hrvatskoj ima drevne populacije pojedinih slatkovodnih vrsta kao što su koljuške, te rodova poput gaovica, pijura i klenova (Telestes, Delminichthys, Phoxinellus) te predstavlja mjesto s kojeg je započela kolonizacija šireg područja, a još uvijek održava drevnu genetska raznolikost, ističe se.

Unesene, egzotične i izumrle ribe

Nasuprot zavičajnim vrstama, u Hrvatsku je s drugih geografskih područja i kontinenata uneseno ukupno 32 vrste slatkovodnih riba. Među njima je 19 stranih vrsta koje su se naturalizirale i aklimatizirale. Najviše, 13 vrsta, uneseno je u oba sliva, četiri samo u dunavski sliv, a dva u jadranski sliv.

Pored njih, uneseno je 13 egzotičnih vrsta koje su uzgajane u akvakulturama ili akvarijima,  ali nisu uspjele stvoriti samoodrživu populaciju.

Neke vrste koje su podrijetlom iz Hrvatske premještene su u drugi sliv: 17 vrsta je iz dunavskog preneseno u jadranski sliv, jedna u suprotnom smjeru.

U popisu se nalaze i one vrste koje su nekada naseljavale slatke vode Hrvatske, a koje se danas smatraju regionalno izumrlima, kao što vrste jesetri (rod Acipenser), moruna (rod Huso) i dunavska haringa (Alosa immaculata).