Stoga ne bi bilo čudno ako su na temelju njegova naslova i omota neki ljudi, čak i izvan engleskog govornog područja u kojem je taj termin uobičajen za udaljeniju stranu Mjeseca koju ne možemo vidjeti sa Zemlje, možda zaključili da stvarno postoji tamna strana našeg prirodnog satelita.

Međutim, nova istraživanja obavljena teleskopom Mauna Loa na Havajima pokazuju da je prava boja tamne strane Mjeseca tirkizna. U ovom slučaju riječ je o doslovno tamnoj strani, odnosno o dijelovima koji su u određenom trenutku u sjeni tako da ne dobivaju svjetlost Sunca. Dio Mjeseca koji je u sjeni nije nužno u potpunom mraku jer ga obasjava Zemlja. To se najbolje može vidjeti u vrijeme mlađaka kada se osim svijetlog tankog srpa vidi i blago osvijetljeni ostatak Mjesečeva diska.

'To je sjaj Sunca koji je prvo pogodio Zemlju, koji je Zemlja obojila i reflektirala prema Mjesecu, a bi potom pogodio Mjesec i vratio se nazad k nama', rekao je voditelj dvogodišnje studije Peter Thejll s Danskog meteorološkog instituta.

Slike iz svemira jasno pokazuju da je Zemlja plave boje. Međutim, kada njezino plavo svjetlo padne na Mjesec, nazad se reflektira tirkizno svjetlo.

'Astronauti koji su stajali na Mjesecu i gledali Zemlju opisali su je kao plavu pikulu, rekao je Thejll. 'Budući da nisam nikada bio u svemiru, ne znam što pod time točno misle, međutim, kada to plavo svjetlo udari u površinu Mjeseca promijeni se u plavo-zeleno. To zovemo tirkiznom bojom', objasnio je danski stručnjak.

Kako bi precizno izmjerili boju tamnog dijela Mjeseca znanstvenici su morali prekriti sjaj svijetle strane koji se raspršuje u Zemljinoj atmosferi. Ovo raspršeno svjetlo stvara aureolu oko Mjeseca koja otežava prepoznavanje stvarne boje tamne strane. Slična aureola nastaje kada noću gledamo ulične svjetiljke s poveće udaljenosti.

Ova prva precizna i uspješna studija boje tamnog dijela Mjeseca znanstvenicima bi trebala omogućiti da prate boju Zemlje, a time i da kvalitetnije procjenjuju klimatske modele od kojih neki predviđaju promjene u bojama oblaka.

Zašto uvijek vidimo istu stranu Mjeseca?

Činjenica da je Mjesec prema Zemlji uvijek okrenut istom stranom nije neuobičajena. Naprotiv, ona je vrlo česta u Sunčavom sustavu i u svemiru, a posljedica je plimne sprege ili sinkronizacije, odnosno utjecaja gravitacije planeta na prirodne satelite. Naime, Zemlja je kroz dugu povijest svojom gravitacijom uzrokovala deformacije u obliku Mjeseca tako da se onaj njegov dio koji je bio okrenut prema njoj ispupčivao (kao što Mjesec uzrokuje plimu odnosno ispupčivanje u morima i Zemljinoj kori). Ovakvo izobličenje ne događa se trenutno, za njega treba nešto vremena. Zbog toga je ispupčenje na Mjesecu uvijek bilo u malom raskoraku u odnosnu na os koja povezuje središta dva tijela ali i njihove najbliže strane. Kako se Mjesec okretao oko svoje osi, Zemlja je posebno snažno privlačila upravo taj ispupčeni dio jer je on predstavljao dodatnu masu koja je bila bliže Zemlji (sila gravitacije raste proporcionalno s masom te s kvadratom smanjenja daljine ). Tako je Zemlja uzrokovala torzionu silu koja je usporavala (ili ubrzavala ako se prije okretao sporije) njegovo okretanje oko osi sve dok se ono konačno nije izjednačilo s vremenom rotacije oko Zemlje. Nakon milijuna godina Mjesec je konačnotrajno ostao okrenut istom stranom prema Zemlji.