Iako bi EPP opet mogao u veliku koaliciju sa socijalistima i liberalima, također bi mogao pregovarati o nekim pitanjima sa strankama tvrđe desnice - ako time ne odvrati svoje centrističke saveznike, piše Politico, izdvajajući pet ključnih odrednica netom završenih EU izbora.

Slavlje krajnje desnice

Kao što su ankete predviđale, krajnje desničarske snage ostvarile su velike uspjehe u cijelom bloku. Francusko Nacionalno okupljanje osvojilo je gotovo trećinu glasova, učvrstivši se kao vodeća ultranacionalistička skupina u sljedećem parlamentu, a jako su porasla i Braća Italije talijanske premijerke Giorgie Meloni. Europski konzervativci i reformisti (ECR) i Identitet i demokracija (ID) kontrolirat će ukupno 131 mjesto u EU parlamentu, ne računajući 15 njemačkih zastupnika AfD-a, 10 predstavnika Fidesza mađarskog premijera Viktora Orbána, šest pripadnika poljske Konfederacije, tri člana bugarske prokremaljske stranke Preporod...

Kad bi se krajnja desnica ujedinila, bila bi druga najveća snaga u parlamentu nakon EPP-a. Iako suparništvo i neslaganja među desničarima čine taj scenarij malo vjerojatnim, oni će svejedno raditi stvaran pritisak na politiku EU-a.

Hod po jajima za Ursulu von der Leyen

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ima dobre šanse ostati na dužnosti, ali to još nije sigurno. Ako dobije potporu nacionalnih čelnika EU-a, morat će dobiti i potvrdu EU parlamenta. Prošli put izabrana je glasovima EPP-a, S&D-a i Renewa Europe, a ista bi joj koalicija načelno mogla osigurati još jednu većinu. Mora biti pažljiva jer je glasanje tajno: 2019. godine mogla je računati na 440 zastupnika, ali je dobila samo 383 glasa. Ovaj put navedene tri grupe imat će nešto više od 400 parlamentaraca. I to je teoretski dovoljno, jer treba joj podrška 361 zastupnika, no sada su čak su i neke stranke EPP-a rekle da je neće podržati. Francuski pučani doživljavaju je prvenstveno kao privrženu njihovom protivniku Macronu.

Ona je sinoć rekla da će podršku prvo tražiti od socijalista i liberala, ali vjerojatno će morati šire posegnuti. Ako zatraži potporu od Zelenih, mogla bi odvratiti neke EPP-ovce koji se protive ključnim zelenim mjerama, a nastavi li se 'udvarati' ECR-u, riskira glasove socijalista i liberala. Stručnjaci i stranački dužnosnici pretpostavljaju da će joj se više od 10 posto zastupnika u svakoj od tri centrističke skupine - uključujući njezin vlastiti EPP - ili usprotiviti ili biti suzdržano, piše Politico.

Zakulisne igre

Von der Leyen imat će priliku razgovarati s njemačkim, francuskim i talijanskim čelnicima na samitu G7, a koji u četvrtak počinje u Italiji. Čelnici EU-a sastat će se sljedećeg ponedjeljka u Bruxellesu, nakon čega će uslijediti još jedan samit krajem ovog mjeseca kako bi se dogovorili o čelnim mjestima u europskim institucijama, uključujući predsjedništva Parlamenta i Europskog vijeća. Ostaje nejasno koga će podržati 27 nacionalnih čelnika u Vijeću. EPP predstavlja samo 12 čelnika, a nijedan od njih nije iz moćnih zemalja - Njemačke, Francuske, Italije ili Španjolske. Visoki dužnosnik iz skupine Renew predsjednika Macrona iznio je jučer ideju da se Von der Leyen zamijeni predsjednicom EP-a Robertom Metsolom, također iz redova pučana. 'Mnogi zastupnici u EP-u vodili su kampanju protiv nje [Von der Leyen]', rekao je dužnosnik, dok Metsolu 'svi vole'.

Vodeći kandidat socijalista Nicolas Schmit signalizirao je pak spremnost da radi s Von der Leyen na pronalaženju većine. Ne postoji 'nikakva mogućnost da mi socijaldemokrati surađujemo s onima koji žele demontirati, koji žele oslabiti ovu Europu koju smo gradili nekoliko desetljeća', rekao je Schmit.

Udarac Zelenima; Renew na aparatima

Nakon pet godina europskog Green Deala, birači su se okrenuli protiv ekološki orijentiranih stranaka. Najznačajniji gubici Zelenih bilježe se u Francuskoj i Njemačkoj, koje su činile polovicu tog pokreta u Parlamentu. Unatoč malim skokovima u Nizozemskoj i Danskoj, Zeleni će izgubiti više od desetak zastupnika, pa će s četvrtog pasti na šesto mjesto u EU parlamentu.

Grupa Renew Europe, treći stup dosadašnje velike koalicije, pretrpjela je udarac. U Francuskoj je stradala stranka Emmanuela Macrona, a koji se nadao promicanju svoje vizije Europe u Bruxellesu. Španjolski Ciudadanos praktički je nestao, a gubici su zabilježeni među srodnim skupinama u Rumunjskoj, Danskoj i Estoniji.

Položaj nacionalnih čelnika

Građani diljem EU-a iskoristili su svoj glas na euroizborima kao de facto referendum o svojim nacionalnim vladama. U Francuskoj je nadmoćna pobjeda ekstremne desnice izazvala predsjednika Macrona da raspusti Nacionalnu skupštinu i raspiše prijevremene izbore. Iako nijedan drugi nacionalni čelnik nije reagirao tako dramatično, negativni rezultati za vladajuće stranke u zemljama poput Njemačke i Mađarske protumačeni su kao udarci za njihove vođe. U Danskoj su socijaldemokrati premijerke Mette Frederiksen zadržali svoja mjesta na glasanju koje je održano kao referendum o njezinoj migrantskoj politici. U Španjolskoj je pak propao pokušaj da se izbori predstave kao plebiscit o premijeru Pedru Sánchezu: njegova socijalistička stranka gotovo se izjednačila s Narodnom strankom desnog centra, potkopavajući pokušaje konzervativaca da iskoriste rezultate za rušenje njegove manjinske koalicijske vlade.