Konzervativni milijarder i bivši predsjednik Sebastian Pinera u nedjelju je pobijedio u drugom krugu predsjedničkih izbora u Čileu, pokazuju nepotpuni službeni rezultati.

Nakon 82,2 posto prebrojanih glasova Pinera ima 54,5 posto u odnosu na Alejandra Guilliera, kandidata lijevog centra koji ima 45,71 posto, a čileanski mediji već su proglasili pobjedu konzervativca. 

Čileanci su izabrali nasljednika predsjednice Michelle Bachelet koja se nije mogla ponovno kandidirati zbog ograničenja broja mandata, a s dužnosti stupa s podrškom javnosti od oko 30 posto i nesigurnom ostavštinom svojih društvenih i ekonomskih mjera. 

Mnogi su Čileanci ove izbore smatrali referendumom o njezinom drugom mandatu koji je bio usredotočen na smanjivanje nejednakosti povećanjem pristupa besplatnom obrazovanju, kao i na poreznu reformu, a to je glasanje posljednje u nizu u Južnoj Americi na kojemu su se suprotstavili predstavnici ljevice s politički sve uspješnijim konzervativcima. 

Pinera, pobornik slobodnog tržišta i bivši predsjednik od 2010. do 2014. godine, svoju je kampanju temeljio na pozivima za povlačenjem ili usavršavanjem poreznih i radnih zakona Bachelet za koje mnogi predstavnici poslovne zajednice tvrde da su spriječavali investicije u razdoblju u kojem je pad cijene bakra već negativno utjecao na tu državu, glavnog proizvođača te sirovine.

Izazvao je međunarodnu pozornost i dobio pohvale kod kuće 2010. godine zbog upravljanja dramatičnom, 69 dana dugačkom misijom spašavanja 33 zatočena rudara. Investitori ga smatraju pouzdanim političarem, no njegovu vladavinu su obilježili i masovni prosvjedi studenata koji su tražili reformu obrazovanja. 

Guillier, bivši televizijski voditelj i ideološki srodnik Bachelet, obećao je da će produbiti njene reforme, a dobio je podršku i onih Čileanaca koji Pineru vide kao osobu koja će poništiti pomake postignute za studente, žene i radnike. 

Ovo se glasovanje pokazalo kao točka preokreta za čileansku koaliciju stranaka lijevog centra čiji je Guillier bio kandidat, ranije poznatu pod imenom Concertacion. Taj pakt desetljećima dominira čileanskom politikom, no pod Bachelet je počeo pucati zbog nesuglasica oko pitanja poput ublažavanja strogih zakona o abortusu i osnaživanja sindikata.