Tvornica ulja Čepin, jedini hrvatski proizvođač jestivog ulja, državi duguje 30-ak, a bankama približno 180 milijuna kuna. Premda je stečaj još donedavno bio izvjestan, nakon dogovora s novim direktorom Ivicom Vrkićem, Zagrebačka banka i Vlada RH spremne su pomoći Uljari, a zaposlenici smanjiti svoje zahtjeve.

Osiguranje sredstava za otkup sirovina i pokretanje proizvodnje vlastita ulja, koje s proizvodnih traka nije izišlo više od dvije godine, dalo bi zaposlenicima nadu u spas.
'Ugovorili smo proizvodnju na više od 2.000 ha i treba nam novac za otkup, pa pregovaramo s AUDIO-om o pomoći. Tražili smo tri milijuna eura za proizvodnju triju milijuna litara ulja kako bismo vratili vlastiti brend na police, što bi bilo dostatno za tri mjeseca', vjeruje Ivica Vrkić, novi predsjednik Uprave.

Za to vrijeme očekuje ulazak slovenskih ulagača u jedan segment proizvodnje i pronalazak investitora koji bi s bankama i državom dogovorio uvjete otplate dugova i spašavanja tvornice.

'Prihvatili smo smanjenje plaća i otpremnina, ako Vlada prihvati program restrukturiranja i tvornica ne završi u stečaju. Tražili smo za otpremnine deset milijuna kuna (najmanje četiri tisuće kuna po godini staža), a od predloženog smanjenja plaća za 25 posto, prihvatili smo 15 posto. Program restrukturiranja u četvrtak je dostavljen AUDIO-u i ministru Jakovini, pa neka ga prihvate na Vladi i raspišu novi natječaj za prodaju', očekuje Šimo Orešković, regionalni povjerenik PPDIV-a, koji će se s direktorom Vrkićem u ponedjeljak treći put u posljednja dva mjeseca sastati s ministrom Jakovinom.

'Na čelo Uljare predložio me HNS'

'Ne razumijem zašto se efikasnije ne odlučuje, jer ljudi dva mjeseca ništa ne rade, osim remonta postrojenja, pa me strah kako će to završiti', priznaje Orešković.

Vrkić je ipak zadovoljan što se više ne govori o stečaju, ali sve ide sporije nego što žele. Očekuje umirovljenje 50 do 60 radnika, a još 20 zaposlio bi slovenski partner te uložio u opremu za preradu otpada iz njihove proizvodnje. Sljedećih 15 godina proizvodili bi na taj način struju, paru i ugljen, a para bi se koristila u proizvodnji ulja.
'Uljara je žrtva političkog uplitanja u poslovne odluke. Da se odredila stvarna cijena i tvornica ponudila na tržištu, da neki iz Vlade nisu to sprječavali i tako žrtvovali Uljaru, ona bi se izvukla', ocijenio je Vrkić u emisiji 'Karte na stol' Osječke televizije.

Od države i banke očekuje da se odreknu dijela potraživanja, a radnici dijela svojih prava i smanje troškove plaća, kao što je on svoju smanjio 25 posto.

'Za direktora me postavila Vlada, no prijedlog je potekao iz HNS-a. To pokazuje da nikad nisam bio u sukobu s tom strankom, pogotovo da je nisam uništio u Osijeku. S HNS-om sam se politički razišao, ali ne s ljudima, a s Čačićem sam ostao u dobrim odnosima', priznaje Vrkić.

Kao krunu svoje političke karijere vidi mirnu reintegraciju 'koju nitko u svijetu nije napravio, a kako me se često provocira, moram reći da sam to ja, Ivica Vrkić, napravio, a ne netko drugi'.

Ističe da je predsjednik Tuđman prihvatio njegov projekt reintegracije.
'Kada sam odlazio u Vukovar, nitko nije vjerovao da ću u tome uspjeti, kao što mnogi ne vjeruju da ću nešto napraviti u Uljari. No ako netko planira njezin stečaj, u toj priči Ivica Vrkić neće sudjelovati', odlučno tvrdi.

Zbog Pašalića i Glavaša napustio HDZ

'Nakon toga, mislio sam da je HDZ moje prirodno okruženje. Nažalost, pokazalo se da nije, jer pored Pašalića i Glavaša nisam imao što raditi u tom HDZ-u, pa sam napustio stranku i povukao se iz politike', kazao je Vrkić.

Potom postaje direktor Agencije za promet nekretninama koja je za godinu dana otkupila više od pet tisuća kuća u kojima su živjeli hrvatski građani srpske nacionalnosti. Kaže da međunarodna zajednica nije dala nikome drugome da to odradi, jer mu je zbog onoga postignutog u reintegraciji vjerovala da će to pošteno obaviti, a ne s ciljem etničkog čišćenja.

'Ako su neki Srbi već odlučili napustiti Hrvatsku jer se u njoj nisu osjećali sigurno, omogućio sam im to isplativši im onoliko koliko je otprilike stajala kuća koju su namjeravali kupiti u Srbiji. Danas svim tim ljudima mogu pogledati u oči, a i za Hrvatsku sam odradio koristan posao. Pritom sam postupao kao čovjek, a ne kao Hrvat ili kao Srbin', priča nam Vrkić.

Navodi i da su nakon njegova odlaska iz Agencije u njezinu radu nastale milijunske štete, o čemu je obaviješten i državni odvjetnik Mladen Bajić, no postupak protiv osumnjičenih nikad nije pokrenut.

'Silan novac hrvatskih građana tu je otišao na malverzacije i to je jedna od najvećih pljački u Hrvatskoj', smatra.

'Kleinov špijun'

'Jacques Paul Klein tražio je da odemo Tuđmanu i smijenimo Glavaša, jer ne može s njim provesti reintegraciju. U tome nisam htio sudjelovati. Zamolio sam Glavaša da kao župan primi Kleina kada god bude dolazio u Osijek, a mene pusti da u ime Vlade odradim svoj posao. Rekao sam mu da u toj priči koju međunarodna zajednica kuje preko Kleina ja ne sudjelujem, a on je nakon jedne večere u Večernjem listu izjavio na naslovnoj stranici: 'Ivica Vrkić, špijun Jacquesa Kleina.' U Vladi ste imali ljude koji su meni, kada sam ih zvao da dođu u Vukovar, govorili da za to nema šanse dok je ondje ijedan Srbin, a kasnije su u međunarodnoj zajednici postali vrlo priznati kao humanitarci.
Jednog dana mi Klein dođe s papirom na kojem predlaže UN-u da me pohvali za rad u mirnoj reintegraciji. Kaže da to šalje glavnom tajniku da se moje ime stavi u rezoluciju, jer to što radim još nitko nije odradio. Pitao sam ga želi li da to nastavim raditi. On je rekao da zato to i šalje! 'E onda to brišite, jer Tuđman će me isti čas smijeniti kada vidi da moje ime stavljate u taj prijedlog, a ne njegovo'', sjeća se Ivica Vrkić.

S dr. Stanimirovićem, predstavnikom Srba u mirnoj reintegraciji, vrlo je brzo uspostavio komunikaciju.

'On je branio interese svog, a ja svog naroda. Cilj mi je bio pridobiti ga da prihvate hrvatsku državu kao svoju, uvažavaju je i u njoj žive kao ravnopravni građani. Tu je Stanimirović bio sjajan suradnik i radio je u korist Hrvatske. Ne mogu ga zamisliti da pljuje po zarobljenim ženama, za što ga se sada optužuje. On je ozbiljan i odgovoran čovjek, možda pretjeruje u načinu na koji brani Srbe kao što i ja pretjerujem u obrani Hrvata, ali obojica smo imali snažne emocije i znali smo se kontrolirati da misija uspije. On je vrlo rano shvatio da su Srbi izgubili rat i da ih svaki inat može samo dovesti u nepovoljniju poziciju, a ja sam vidio kraj te priče u korist slobodne i neovisne Hrvatske, pa i tih ljudi koji su također građani RH', prisjetio se Vrkić.

Sive snage na HRT-u

Kao bivši glavni ravnatelj HRT-a smatra da ta kuća neće profunkcionirati dok se ne oslobodi ne samo politike, nego i korporativnih utjecaja. Komentirao je i pokušaj povratka na čelno mjesto javnog radija i televizije.

'Nažalost, naivac kakav jesam, ponovno sam prošle godine bio nagovoren od samog vrha da pokušam sanirati stanje na HRT-u. Bile su to ozbiljne namjere, možda i pokušaj uvođenja nekakve prisilne uprave. Ne, nije Vladimir Šeks u tome sudjelovao, bilo je jačih imena! Čak mi je savjetovano da ga ne petljam u to, jer pitanje je hoće li onda proći. Izgubio sam od sivih snaga na televiziji, kombinacije domaćih izdajnika s HTV-a i braniteljskih struktura koje su tobože u ime Programskog vijeća silno štitile svoj interes. Ta se kombinacija i sada bori za opstanak u ime tih časnih braniteljskih udruga koje pojedinci zlorabe', zaključio je Ivica Vrkić.