I Kosor i Vojković u razgovoru za Večernji list zaključili su – kako baš i nisu bili neki prijatelji. Kosor je namjeravao smijeniti Vojkovića s funkcije potpredsjednika stranke, pod optužbom da mu je pripremao unutarstranački puč, a Vojković je sam dao, ne samo ostavku nego je i istupio iz članstva stranke, putem koje je i dobio funkciju prvog čovjeka CO-a.

-Nije bio loš dečko, pozitivan, želio je da se nešto dobro događa u stranci, kao i ja, pa smo se tu 'našli' – kazao je Vojković. Kosor i on nisu vršnjaci, Vojkoviću je 40, a Kosoru teče 46. godina. No dok je HSLS dobro stajao, dečki su bili povezani.

–Istina, Kosor je bio vezan uz Budišu, ja više sklon Đurđi i Čehoku, a, s vremenom se između Budiše, s jedne i Đurđe i Čehoka s druge strane, razvio animozitet. Vojković kaže da su se on i Kosor družili, ali ne dubinski, išli su na nedjeljne, obiteljske ručkove, primjerice. 'U Okrugljak', dodaje Vojković. – No, Kosor i ja se jako razlikujemo, on na svijet gleda isključivo materijalno, pohlepan je, a meni to nije jedino i najvažnije... svejedno, 2003. Darinko mi je ponudio da budem krsni kum njegovu sinu, njegova supruga Suzana lijepo se družila s mojom bivšom, Dijanom, i tako je obavljeno krštenje u crkvi u Šestinama – kaže Vojković, napominjući kako nije budist, kako sada Kosor i drugi ističu, već tradicionalist rođen u zagrebačkoj Krajiškoj ulici.

–Ja da sam materijalist, ja koji sam sve u životu krvavo stekao svojim poduzetništvom i rukama, koji nije čitav život zarađivao s državnih jasli, koji predsjeda HSLS-om kao volonter, bez kune nadoknade, a on, koji je do prije par mjeseci imao 70.000 kuna plaće, koji ima stanove, kuće, vikendice, jahte, sve u množini, nije materijalist... pa on je 'materijalni Buda' – žesti se Kosor.
Ma, mučno mi je od toga, pa to je parodija... – kaže Kosor. No, ipak će, nevoljko 'rasčistiti famu o velikom prijateljstvu s Vojkovićem'.

– Klica nepovjerenja stvorila se između mene i Darinka, negdje 2005., u vrijeme lokalnih izbora, Kosor je vodio zagrebački HSLS i čuli smo da će koalirati s ultradesnim strankama u Zagrebu... nisu oni teroristi, ali ipak, to nije smjer za liberale – nastavlja Vojković.

– Prije tog osobitog saveza, tvrdio je meni, Đurđi i Čehoku kako se to neće dogoditi, a onda je to ipak, drugog dana napravio, eto, tu se on izgubio, tu smo prestali biti prijatelji... mislim da ima i komplekse, nije završio fakultet, ne vozi auto, deficitaran je – prilično grubo će i elitistički Vojković.

No, za razliku od Vojkovića, koji tvrdi da je prijateljstvo razvrgnula politika, Kosor ima jednostavnije objašnjenje: – Prestali smo se družiti iz jednostavnog razloga što sam ja obiteljski čovjek, a Hrvoje se rastao i počeo je noću izlaziti s curicama od 20 godina... ja se, jednostavno u tom 'životnom stilu' nisam mogao vidjeti – objašnjava Kosor. – Pa, nismo mi privatni neprijatelji, niti 'talijanski kumovi', ja sam postao predsjednik stranke, Hrvoje je postupio suprotno statutu stranke i ja sam ga želio smijeniti s funkcije potpredsjednika, nisam ga želio izbaciti iz stranke, mogao je ostati, no pobjegao je – dodaje Kosor.