Kosor je, naime, iz dalekog New Yorka, 'suptilno' zaprijetila svojim ministrima skorim smjenama odnosno 'kadrovskim promjenama' u Vladi i HDZ-u. Nedostajao je još samo broš u obliku metle da efekt bude potpun.

U trenutku kad Jadranka Kosor osobno, njezina Vlada i njezina stranka zahvaljujući katastrofalnom stanju u gospodarstvu i naizgled bezbrojnoj niski afera koje potresaju krug vladajućih, bilježe rekordno nisku popularnost u javnosti, premijerka se odlučila 'zaspinati' i prebaciti odgovornost na – svoje ministre. Najavom kadrovskih promjena u Vladi Kosor je, uz svesrdnu pomoć medijskih urednika i HDZ-ovaca spremnih na neslužbene razgovore s 'kućnim novinarima', postigla veliki PR uspjeh. Koliko je za budućnost hrvatskog društva dobro da premijerki za rukom polaze samo povremeni spinovi i ništa drugo, procijenite sami. Jedno je sigurno, ako već ne zna vladati, barem zna spinati.

Naime, nakon najave rekonstrukcije Vlade malo koji medij nije u javnost izašao sa svojom ad hoc prognozom Kosoričine 'liste za odstrel'. Gotovo svi mediji su tako svom snagom zagrizli u kost koju je iz New Yorka bacila premijerka.

Nadalje, odbijanjem bilo kakve konkretnije izjave ili, nedajbože, spominjanjem bilo kojeg imena u najavljenoj rekonostrukciji, Kosor je uspjela zabaviti medije (i javnost) na dulje od jednog dana, odnosno dovoljno dugo da u ovom trenutku malo tko postavlja pitanje osobne odgovornosti šefice Vlade za neizdrživu situaciju u koju je njezina Vlada dovela Hrvatsku.

A da je Hrvatska na rubu konačnog ekonomsko-financijskog sloma, opće je poznato. O tome ne govore samo oporbeni političari, ekonomisti, financijaši, sindikati i poslodavci, nego i međunarodne financijske institucije kakva je, primjerice, Svjetska banka. Postojeći Šukerov model koji se oslanja isključivo na zaduživanje po visokim kamatama kako bi se glomazni i nezasitni državni aparat mogao održavati na životu, a time i vojska HDZ-ovih glasača zaposlenih u državnim i javnim službama, ne samo da nije održiv nego je našu zemlju gurnuo u ponor iz kojeg malo tko razuman vidi izlaz.

No, činjenice nisu dosad nijednu HDZ-ovu (a ni onu jednu SDP-ovu) vlast smetale u nesmiljenoj borbi za glasove, pa tako ni ovaj put.

Kosor tako iz New Yorka, dan nakon što je najavila rekonstrukciju Vlade, leženo poručuje kako bi 'bilo dobro da se ne licitira s imenima bilo koga, jer to unosi nemir i neraspoloženje među članove Vlade koji moraju raditi odgovoran i težak posao'. U toj se rečenici krije toliko kontradiktornosti da ih je teško i nabrojati.

Zašto je Kosor najavila rekonstrukciju Vlade ako ne želi reći bilo što konkretnije od toga? Nije li upravo ona svojom najavom unijela 'nemir i neraspoloženje' među članove Vlade te ih prisilila da neslužbenim izjavama upiru prstom u svoje kolege iz Banskih dvora u bizarnoj političkoj verziji 'Najslabije karike'? Nadalje, da njezini ministri tako odgovorno rade svoj posao, zašto je potrebno bilo koga smjenjivati? I na kraju, što je loše u tome da i članovi Vlade osjete malo 'nemira i neraspoloženja' kojeg su svi ostali građani ove nesretne države prisiljeni osjećati već godinama i to upravo radi totalne nesposobnosti vladajućih – kojima je na čelu ista ta Jadranka Kosor?

Usput, premijerka je iz New Yorka, govoreći o rekonstrukciji Vlade, poručila kako 'ministar gospodarstva odlično radi svoj posao' i time priču o rekonstrukciji Vlade dovela do krajnjeg apsurda. Naime, čini se da je zasad siguran samo Đuro Popijač, bivši čelnik Hrvatske udruge poslodavaca, koji se iz donedavnog oštrog kritičara Vladine beskrvne ekonomske politike prometnuo u HDZ-ovog jurišnika, koji ruku pod ruku s Ivanom Šukerom brani istu onu politiku koju je kritizirao dok nije bio vlasnik stranačke knjižice. Ako ništa drugo, Kosor je tako barem potvrdila kakve osobine cijeni kod svojih ministara – spremnost na gaženje vlastitog mišljenja u korist partijskog jednoumlja.

Hrvatskim građanima, naravno, preostaje samo da i dalje do iznemoglosti probavljaju medijske interpretacije kadrovskih križaljki u Banskim dvorima i, dok se već bave time, prigodno zaborave na odgovornost osobe koja bi u nekoj normalnoj državi odavno morala jasno i glasno prozvana za stanje u koje je, uz neizostavan 'optimistični' smješak, dovela ovu zemlju.