Poštovani gospodine Oreškoviću,

pišem Vam pismo koje nikada nećete pročitati i za koje nikada nećete znati da je napisano. Zato što: 1. nitko Vas od Vaših suradnika na pismo neće upozoriti; 2. ako slučajno i nabasate na pismo, nitko Vam ga neće prevesti. A i zašto bi.

Ipak, pišem Vam kao građanka RH koja je od 6. srpnja 2009. do 23. prosinca 2011. obavljala dužnost predsjednice Vlade, sjedeći u ovim istim odajama u Banskim dvorima u kojima i vi danas stolujete. Prije toga, od kraja 2003. do srpnja 2009. bila sam ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i potpredsjednica Vlade RH pa sam opet imala svoj ured i u Banskim dvorima gdje i Vi danas stolujete.

Ukupno gledajući, na Trgu svetog Marka provela sam lijepe godine, ako se tu računa i ulazak u politiku 1995., kad sam postala i pp Hrvatskog sabora.

Dakle, simbolično gledano, prostorima u kojima se krećete i ja sam hodala pa ćete, u jednom uskom hodniku, tamo gdje su fotografije bivših premijera, možda vidjeti i moju (ako je netko ne ukloni). No, ne pišem vam zbog slike.

Gospodine Oreškoviću, pažljivo sam pratila događaje oko formiranja vlade koje ne bi bilo bez Mosta i Mostovih zastupnika koje slabo poznajete kao što slabo poznajete i sve druge pa i samog Vam potpredsjednika Petrova. Pratila sam Vaše predstavljanje ministara na presici u Sheratonu koje to nije bilo jer o ministrima niste rekli ni riječi, a u svoj ste tim tamo uključili i PRH, vjerojatno zbog nesnalaženja s hrvatskim jezikom. Najvažnije je, ipak, bilo ono što ste pokazali u Saboru.

Manjkave temeljne vrijednosti

Ne znam, ne mogu procijeniti, je li vam bilo nelagodno zbog one prazne stranice Vašega programa pa dopuštam da je to opet pogriješila neka tajnica kao što je pogriješila pišući popis ministara iz kojeg je izostavljen ministar unutarnjih poslova. Ali, prazne stranice u Power Pointu pokazuju i prazne stranice programa bez rokova i bez mehanizama kako bilo što ostvariti. U svojoj ste nam prezentaciji govorili, citiram: 'Bitne promjene – 1. Mijenjanjem sebe mijenjamo društvo… i na kraju 7. 'Uvijek biti znatiželjan!'

U svom programu pišete i: 'Blagoslovljeni smo ljepotom naše domovine', a o temeljnim vrijednostima dodajete: 'Temeljne su vrijednosti obitelj, prijateljstvo i međuljudski odnosi.'

Zanimljivo je to, o temeljnim vrijednostima makar sam očekivala da ćete se, u svom nastupnom govoru, dotaknuti temeljnih vrijednosti Ustava RH. I da ćete jamčiti, npr., svakome od nas, sve ono što su najviše vrednote hrvatskoga Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavinu prava i višestranački sustav. Očekivala sam i da ćete naglasiti kako smo svi pred zakonom jednaki. Umjesto toga, Vi ste u svom programu naznačili da moramo 'učiti od boljih' i da moramo biti 'uvjereniji u naš potencijal'.

Potpuno se slažem da moramo 'poboljšati gospodarske i društvene prilike u Hrvatskoj', kako ste naveli u prezentaciji pa se čudim Vašom konsternacijom na kraju rasprave. Govorili ste o svojoj tvrtki i čudili se raspravama o ustašama i partizanima, ne shvaćajući, očito, da ste tu raspravu potaknuli predlažući neke od ministara. Upravo oni koji su Vas doveli i dali vam tri sata za razmišljanje, proteklih su godina inzistirali na raspravi o prošlosti što je vidljivo i u programu Vašega ministra branitelja. On, ponavljajući samo teze premijera koji to nije mogao postati, i dan nakon izbora u Saboru potvrđuje formiranje registara izdajnika koja je na tragu lustracije o kojoj se grmjelo i oblačilo protekle tri, četiri godine. Vama, naravno, nisu poznate izjave tipa: 'Svatko u svojoj kući, u svojem dvorištu, može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne.' To su riječi Vašeg prvog suradnika koji se, par sati nakon što ste prigovorili raspravi o ustašama i partizanima u Saboru, pred Vladom opet bavio obračunom s Titom.

Vi sve to, gospodine Oreškoviću, čini se, ne znate, a morali biste znati. Zato Vas je razgnjevila rasprava u Saboru koju ste smatrali izgubljenim vremenom pa je zato i pala Vaša izjava kojom uspoređujete svoju tvrtku u sličnoj situaciji. Samo, znate, poštovani gospodine Oreškoviću, Hrvatska nije korporacija. Hrvatska je država, neizmjerno složenija od bilo koje korporacije, u kojoj svaka vlast mora isticati poštovanje ustavnih vrednota, vladavinu prava i standarde koje smo dosegnuli kad smo sjeli za stol europskih država i naroda. Za prijateljstva ćemo se sami pobrinuti.

'Nema žrtve za one koji postanu premijeri jer nas na to nitko nije tjerao'

Zato Vas molim, ne spominjite svoju žrtvu za nas, za Hrvatsku, jer neke od nas to možda malo i vrijeđa. Nema žrtve za one koji postanu premijeri jer nas na to nitko nije tjerao. To je čast, prilika, izazov. Hrvatska je uređena zemlja, članica EU-a u kojoj parlamentarna rasprava o Ustavu jest i mora biti svakidašnja pojava. Kad Vaš ministar kulture kaže da antifašizma nema u Ustavu, onda netko mora moći reći da je Izvorišne osnove Ustava pisao osobno dr. Franjo Tuđman koji je jasno naznačio sve temelje državnosti RH, pa i odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), nasuprot proglašenju NDH.

Dakle, gospodine Oreškoviću, važno je što Vi reforme, koje zapravo nitko nije vidio, stavljate u prvi plan. Samo, Vaša je dužnost danas i puno više od toga. Nema više vremena za odgovore u kojima najavljujete da ćete se o nečemu raspitati jer niste upoznati i jer ne znate. Ili Vam je možda plan da o osjetljivim pitanjima koja duboko dijele hrvatsko društvo u javnosti zbori onaj koji je obećavao, ali nije mogao postati premijer. No, takvu mogućnost pak Ustav ne poznaje.

Puno ste nam govorili o 'transformatorima', ali o vanjskog politici, kulturi, socijalnoj politici, ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova, o mladima, umirovljenicima, starima i bolesnima, o pravnoj državi i borbi protiv korupcije, ništa. Zato bi bilo vrijedno čuti kako tumačite potporu svojoj vladi koja dolazi i od onih koji imaju potvrđene optužnice za teška kaznena djela. Morali bismo čuti Vaše viđenje ovih pitanja u kojima, priznajte, partizana i ustaša nema ni u tragovima. Kako rekoste: Ako ne sada, kada? Ako ne mi, tko?

Poštovani gospodine Oreškoviću, bilježim se sa štovanjem (to je starinska fraza i nema veze s javnim bilježnikom).

P. S. I još o onoj fotografiji u Vladi; molim Vas, pazite da netko na njoj ne nariše brkove.