nStranice koje ću vam predstaviti započele su kao blogovi, a pojavom društvenih mreža njihova popularnost je narasla i tako su zaokupile pažnju ljudi diljem svijeta bez obzira što su radnje dviju od njih smještene u New Yorku, dok se treća odvija na ulicama Singapura. Ako cijenite dobru fotografiju i interesantnu priču, onda ćete vjerojatno dati svoj lajk nekoj od ovih stranica.

Prva takva je Humans of New York, a riječ je o online foto projektu iza kojeg stoji 28-godišnji fotograf Brandon Stanton. Nakon što je iz Chicaga došao u New York odlučio je nešto napraviti sa svojom strašću za fotografiranjem. U ljeto 2010. krenuo je prikupljati brojne portrete te ih mapirati na virtualnoj karti New Yorka prema mjestu gdje su ljudi snimljeni ili žive.

Međutim, s vremenom se projekt sve više pretvorio u fotkanje random osoba na ulicama New Yorka bez obzira odakle su i gdje idu. Na neki način ovaj projekt slavi njihovu pojavu na određenom mjestu i u određeno vrijeme te moment koji je ispunjen čistom ljepotom i ugodom.

Ono što je posebno interesantno su kratke priče koje prate svaku fotografiju. Nakon što primjeti neku osobu ili grupu ljudi, Brandon ih traži za dopuštenje, a sa svakim razmijeni nekoliko rečenica kako bi dobio zanimljivost koja se uklapa u fotografiju. Osobe koje fotografira su anonimne no nečim su privukle njegovu pažnju: neobičnim stilom odijevanja i svojom pojavom, radnjom koju u tom trenutku obavljaju ili samo u njemu izazivaju osjećaj sreće svojom jednostavnošću i pozitivom kojom zrače.

Fotografije s kratkim opisom objavljuje na web stranici projekta, Tumblr blogu, a najzapaženiji je Facebook gdje se trenutno nalazi preko 280 000 fanova i gdje fotografije znaju prikupiti i preko 10 000 lajkova. U Facebook galeriji može se pregledati preko 2000 fotografija na kojima su djeca, starci, mladi parovi, obitelji, vizualno ekscentrični pojedinci... a svatko od njih nosi neku svoju priču čiji djelić zahvaljujući Brandonu sada ima prilike vidjeti i pročitati cijeli svijet.

Underground New York public library

Drugi projekt koji je posljednjih mjeseci zaokupio moju pažnju također je smješten u New Yorku ali radnja se odvija u podzemnoj željeznici - Underground New York public library. Kreatorica ove Facebook stranice i bloga je fotografkinja Ourit Ben-Haim. Ona svakodnevno u njujorškoj podzemnoj željeznici svojim fotoaparatom bilježi čin čitanja knjige i time želi pokazati da su ljudi u svakodnevnoj gužvi javnog prijevoza i dalje sposobni zatvoriti se u neki novi svijet koji je skriven unutar korica knjige.

Ideja je nastala spontano kada je Ben-Haim svojim mobitelom slučajno okinula fotku nekoga tko je čitao knjigu. To je bilo 2008. godine, a danas projekt broji preko 17 000 Facebook fanova i aktivnu zajednicu na Tumblr blogu. Ben-Haim svakodnevno objavljuje fotografije 'podzemnih čitatelja knjiga' uz napomenu o kojim je knjigama riječ.

Posebno je zanimljiv petak kada objavljuje fotku nepoznatog naslova i tada se uključuju i fanovi te zajedno na blogu pokušavaju odgonetnuti naslov i autora knjige. Tu je i rubrika 'Friday e-reader' kojom autorica zaokružuje svaki tjedan u podezmnoj knjižnici uz fotografiju 'modernog čitatelja i njegovog e-čitača'. U današnje vrijeme kada mnogi prognoziraju neslavnu budućnost tiskane knjige, a popularnost čitanja je u padu, lijepo je vidjeti one koji su i dalje vjerni ovoj radnji, a fotografije i komentari mogu poslužiti kao inspiracija za popunjavanje vlastite liste željenih naslova.

Things we forget

Posljednji projekt je Things we forget singapurskog umjetnika koji se krije iza pseudonima Postit guy. On na male žute post-iz papiriće ispisuje kratke motivacijske poruke, ljepi ih na javnim površinama Singapura, a zatim ih fotografira i objavljuje na svom blogu i Facebook stranici. Riječ je porukama koje podsjećaju na važne stvari koje mnogi često zaborave: na prava prijateljstva, ljubav, vlastitu snagu i vjerovanje u samog sebe.

Ideja je nastala 2009. godine kada je Postit Guy počeo primjećivati sve više negativnosti i loše vibre uslijed globalne recesije te gubitka radnih mjesta njegovih prijatelja. Kao vječiti optimist odlučio je na neki način motivirati sve te ljude kojima se doslovno preko noći počeo urušavati život na koji su navikli. Tako je nastao projekt koji ljude podsjeća na prave životne vrijednosti, a njegov kreator i dalje želi ostati anoniman jer smatra da su poruke koje odašilje važnije od njegova identiteta.