Točno sekundu prije 9 sati istječe rok za slanje ponuda za kupnju, no ako u posljednjih deset minuta netko od natjecatelja učini to, produljuje se za dodatnih deset minuta. Kao dražbeni koraci određeni su 2,5 tisuća eura, pet tisuća eura i 25 tisuća eura, pa se pretpostavlja da će se bjesomučno 'klikati' na dvije lokacije u gradu.

Trenutno, kako se može vidjeti na stranicama Fine, Spaladium arena ima cijenu od 2501 euro, a iz gradske uprave još prošlog tjedna potvrdili su da su upravo oni poduzeli ovaj prvi, simbolični korak.

Nekretnine u splitskoj Lori službeno su procijenjene na čak 59,85 milijuna eura, a u stečajnom postupku nad tvrtkom Sportski grad TPN - koja je gradila dvoranu i upravljala njome - tri puta su stavljene na prodaju, svaki put po iznosu sniženim za četvrtinu. U ovom, posljednjem krugu, početna cijena iznosi - euro.

Odbijenica bankama

Banke koje su svojedobno financirale njenu gradnju, ali su po izbijanju krize 2009. godine odbile financirati dovršetak izgradnje velikog kompleksa i tako de facto dovele do propasti javno-privatnog partnerstva za projekt Spaladiuma, prije mjesec dana zatražile su prekid postupka prodaje - koji su same inicirale.

Radi se o austrijskoj Unicredit Bank Austria i hrvatskoj Zagrebačkoj banci, a zanimljivo je da se tom potezu nije priključila Erste banka, iako je također imala interes u ovom predmetu.

Skupština vjerovnika tvrtke Sportski grad TPN, u kojoj banke imaju većinu, prošlog tjedna donijela je odluku o obustavi postupka prodaje, no stečajni sudac Trgovačkog suda u Splitu Velimir Vuković ekspresno je donio odluku kojom to poništava. Zanimljivo, na toj skupštini vjerovnika u slučaj Spaladium prvi put vrlo aktivno se uključila država, preko Darija Jukića iz Državnog odvjetništva, a on se također suprotstavio obustavi prodaje Spaladium arene.

'Predložena odluka o prekidu prodaje je preuranjena i neosnovana, a banke ne predlažu drugačiji način. Odluka o prekidu prodaje ne bi proizvodila pravne učinke pa bi se smatralo da nije ni donesena', iznio je Jukić stav Republike Hrvatske.

U krajnje složenoj priči oko Spaladium arene javna prodaja ove dvorane, uz neizgrađeni dio kompleksa koji je trebao uključivati i stometarski neboder, golemu javnu garažu i trgovački centar, jedan je posljednjih činova, možda i najvažniji. Sam projekt Spaladium trebao je sam sebe isplaćivati nakon što bude izgrađen cijeli kompleks s neboderom, garažom i trgovačkim centrom, no ostao je samo na dvorani - a tri tvrtke koje su je gradile završile su u predstečajnoj nagodbi ili stečaju. Banke koje su ih pratile kreditima pokušale su se naplatiti od Splita, premda nikakav ugovor s njim nisu imale.

Nisu im pomogli ni tajni aneksi originalnog ugovora, kojim ih je bivši gradonačelnik Ivan Kuret (HDZ) pokušao staviti u povoljniju poziciju.

Na sudovima su redom padali i spomenuti aneksi i arbitraža Hrvatske gospodarske komore, kojom su sva potraživanja banaka bila prebačena na građane Splita, na koncu i tužba kojom su zahtijevale ono što su već izgubile kada je sud odlučivao o spomenutoj arbitraži, a što se sada već procjenjuje na sto milijuna eura.

Ovaj posljednji spor, istina, još nije pravomoćno okončan: već dvije godine čeka se odluka Visokog trgovačkog suda, na kojemu je predmet promijenio već tri suca i trenutno je dodijeljen Željku Šimiću.

Split će dobro proći

Glavni zaslužan za uspjeh Splita u odbijanju nasrtaja banaka jest nedavno preminuli sveučilišni profesor Dejan Kružić, 'otac' originalnog ugovora o javno-privatnom partnerstvu: on je tijekom godina vodio rovovsku sudsku bitku s bankama, u čemu mu je pomagao odvjetnik Kruno Peronja mlađi, a imao je podršku gradskih administracija počevši od Andre Krstulovića Opare do Puljka. Prije dvije godine zbog toga je dobio nagradu Grada Splita za životno djelo.

Kako je tportal nedavno pisao, izvjesno je da će Split dobro proći kada je riječ o Spaladiumu: ili će dvoranu preuzeti na dražbi za maksimalnih pet milijuna eura, što je najviša cijena koju je prošlog tjedna odredilo Gradsko vijeće - a sav taj novac zapravo bi mu se vratio kroz naplatu zaostalih komunalnih naknada. Pored toga, odmah će moći otvoriti razgovore s državom oko nastavka gradnje nebodera, garaže i drugih sadržaja.

Ili će je kupiti privatni partner koji će mu kroz troškove stečajnog postupka platiti tih pet milijuna eura, a potom 13 godina održavati Spaladium i nakon toga ga s okolnim zemljištem predati Splitu. Ta odredba, naime, vrlo precizno napisana je u ugovoru čiji je autor pokojni profesor Kružić, a on jasno definira i da im ne bi pripadao povrat za bilo kakva ulaganja u tih 13 godina.

Samo za ponovno stavljanje u funkciju, dekonzerviranje i popravljanje rasvjete, razglasa i drugih detalja, procijenjeno je, trebat će odmah investirati još najmanje 2,5 milijuna eura.

Bankarski manevar? Teško

U teoriji postoji mogućnost i da se nakon dovršetka dražbe u ovaj proces uključe banke te nakon što dvorana bude dosuđena najboljem ponuđaču u roku od 20 dana izjave 'prijeboj' te tako pretvore svoja (na papiru) golema potraživanja u vlasništvo. Taj scenarij ipak je malo izvjestan jer bi banke same sebi zapravo išle na štetu: platile bi najmanje pet milijuna eura troškova stečajnog postupka, potom bi još najmanje 2,5 milijuna eura dale bespovratno samo kako bi dvorana počela raditi, zatim bi cijelo vrijeme plaćale visoku komunalnu naknadu na koju su se ionako žalile, a na koncu bi za 13 godina sve to uredno morale predati Splitu.

Ako to učine, procjenjuje se, jedini mogući motiv mogla bi biti pakost zbog izgubljenih brojnih sporova - no same banke ne funkcioniraju na takvom principu i teško da će svjesno same sebi stvarati gubitke.

Uostalom, i regulator ih nadzire, kako-tako…