Kritika koju je, primjerice, uputio medijima, da pojačavaju znatiželju do granice neukusa i na tome parazitiraju razarajući kršćanske vrednote, zapravo nije ništa novo i slične poruke su već dolazile s Kaptola. Ni optužbe medija za sve loše u hrvatskom društvu nisu ništa neobično ni novo. Posljednjih mjeseci je ionako bila cijela serija sličnih napada i optužbi u rasponu od državnog odvjetnika Mladena Bajića do estradnih zvjezdica.

Ipak, kritika iz Katoličke crkve izaziva posebnu pozornost. Da ne bude nikakve zabune ili ideoloških podvala, stvar treba svesti na bitno. A bitna je činjenica da je Crkva isto medij i tvrtka. Crkva u Hrvatskoj je vjerojatno vlasnik najveće kvadrature nekretnina, najstarija tvrtka i financijski moćna institucija koja usto prima veliku dotaciju iz državnog proračuna.

Kritikom medija Crkva zapravo kritizira konkurenciju na tržištu. Crkva je najstariji medij u zemlji koji svake nedjelje ima tisuće konzumenata kojima prenosi svoje poruke i svjetonazor. Brojnost i vjernost te publike određuje i tržišnu poziciju Crkve, a u Hrvatskoj je ta institucija vjerojatno najjači medij kojem se ulaguju svi političari, stranke i centri moći.

Zašto Crkva napada tržišnu konkurenciju?

To samo po sebi i ne bi bio neki problem u situaciji da su, primjerice, Crkva kao medij i neke dnevne novine, tjednik ili internetski portal ravnopravni na tržištu. Svatko se bori za svoju poziciju i publiku kako zna i može. No problem je u tome što nisu ravnopravni. Crkvu obilato financira državni proračun, a taj državni proračun se opet puni sredstvima koja uplaćuju, između ostalih, i mediji koji su konkurencija Katoličkoj crkvi.

Postavlja se pitanje zašto Crkva, mada je najmoćniji medij i jedna od jačih tvrtki u državi, ima potrebu napadati konkurenciju na tržištu. Dovoljno je navesti samo neke od mnogobrojnih afera i skandala o kojima je bilo riječi u hrvatskim medijima u posljednjih desetak dana, a tiču se baš Katoličke crkve.

Prije nekoliko dana je, recimo, u jednim dnevnim novinama objavljena priča o Hrvatskom katoličkom sveučilištu u bivšoj vojarni u Ilici, a koje nakon utrošenih sto milijuna kuna nije u funkciji. Sveučilište je blagoslovio Državni tajnik Vatikana Tarcisio Bertone

Gradnja bez uporabnih dozvola

Sličan slučaj je i s Bogoslovnim fakultetom u Splitu, u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, u opremu kojeg je također utrošen veliki novac, da bi danas tu ustanovu pohađalo tek nekoliko desetaka studenata. Ovih dana smo iz medija doznali i da Crkva u Zagrebu već godinama duguje 6,5 milijuna kuna za komunalije, što su oni demantirali, ali su gradske vlasti potvrdile to dugovanje.

Prije nekoliko dana u Splitu, na predjelu Visoka, otvorena je nova crkva na zemljištu vlasnika kojem je na sudu potvrđeno vlasništvo, ali se Nadbiskupija splitsko-makarska oglušila na tu odluku i svojevoljno otvorila crkvu, naravno bez uporabne dozvole. Daljnje nabrajanje delikata i primjera lošeg poslovanja te tvrtke bi moglo izgledati tendenciozno i usmjereno protiv slobode Crkve, što definitivno ovaj tekst nije.

Samo se radi o pravu i pravilima tržišnog poslovanja na otvorenom tržištu financija, nekretnina, ali i svjetonazora i ideja. U tome jest i bit liberalnog kapitalizma za koji se i Katolička crkva nekoliko desetljeća borila svim sredstvima.

Propagandni program za sponzore i mecene

Isti princip se može primijeniti i na polemiku o križu u javnim ustanovama, ako ga se ne gleda kao vjerski simbol ili simbol Kristove muke, nego kao na logotip tvrtke. Zašto u Saboru ili nekoj drugoj državnoj ustanovi ne bi visio logotip neke druge tvrtke? Koliko god zvučalo bogohulno, na marketinškom tržištu takve stvari su poslovne činjenice i tu nema mjesta za patetiku, tradiciju i emocije. Zato i Bozanićeva žalopojka zbog protjerivanja logotipa njegove tvrtke iz državnih ustanova u najmanju ruku nije korektna. Pa već uzimaju novce od tih ustanova i još bi htjeli besplatnu reklamu!

I tu je bit svega: kao i u ostalim tiskanim i elektroničkim medijima, tako i u Crkvi kao mediju, sve je u marketingu i plaćenom oglasnom prostoru. Hrvatska katolička crkva dobro i predobro odradi posao za koji je plaćena iz državnog proračuna koji punimo mi, građani Republike Hrvatske. Bozanić i društvo dobro znaju kome mogu zahvaliti za obilate donacije i svake nedjelje i blagdana na misama i euharistijskim slavljima se sa oltara emitira propagandni program za njihove sponzore i mecene.

Problem koji kardinal dobro registrira je činjenica da to neće još dugo trajati i treba pripremati teren za nove sponzore. Tvrtka ima dvije tisuće godina iskustva u plivanju kroz sve moguće promjene i oluje i ova predstojeća bura u koju Hrvatska uplovljava u 2010. godini je za njih tek rutinsko prestrojavanje. Kako je Burt Lancaster u Viscontijevom filmu 'Gepard' rekao: 'Sve treba promijeniti da bi sve ostalo isto.'