Hipoteza o tzv. 'Europi s dvije brzine', u kojoj bi se s jedne strane nalazile progresivne i snažno vezane članice eurozone, a s druge sve ostale članice u nekoj vrsti labavije konfederacije, nanovo je aktualizirana jučerašnjim izjavama iz Bruxellesa. No nove najave o temeljitom preustroju Europske unije su sve osim nove. Naime, već se 2008, prilikom izbijanja prve krize u SAD-u, moglo pronaći prijedloge koji su europske ekonomije podijelili u dva bloka, sjeverni, progresivni te južni, deficitarni. Sve moguće hipoteze o podjelama i preustroju EU-a postale su, donekle i logično, aktualne u situaciji akutne financijske krize te su čak i čelnici europskih institucija poput Ollija Rehna i Josea Manuela Barrosa morali otvoreno priznati zaustavljanje gospodarskog rasta i velik pad standarda, u slučaju dekompozicije eurozone
Iako kriza zasad pokazuje na niz načina duboko disfunkcioniranje EU strukture, bilo da se radi o izostanku iole ujednačene monetarne politike, ili o zatiranju državnih suvereniteta, kao u slučaju Grčke, te se nameće potreba o barem nekoj vrsti preustroja, zasad se svi napori ipak ulažu u konsolidiranje eurozone, u njenom sadašnjem obimu, a svi ostali strukturni problemi ostaju u domeni spekulacije. Stoga se veoma realni problemi kao što su manjkava monetarna politika te nužni pomak prema nekom obliku federalizma, za koji zapravo još nema političke volje, jer nijedna od moćnijih članica nije spremna prepustiti dio svog ekonomskog suvereniteta ijednoj europskoj instituciji, odgađaju pred sve frekventnijim izbijanjima kriznih situacija. Uostalom, prema europskim ugovorima, izlazak bilo koje članice iz eurozone značio bi de facto i njen izlazak iz EU, što je zadnji scenarij, koji se pod svaku cijenu nastoji izbjeći. Grčka, kao najranjivija članica, dobila je novog premijera, a to je scenarij koji najvjerojatnije početkom sljedećeg tjedna čeka Italiju. Činjenica da su i Mario Monti, najizgledniji kandidat za mjesto talijanskog premijera i Lucas Papademos, novi grčki premijer, ekonomisti, koji bilježe bogat staž upravo u europskim institucijama, nimalo nije slučajna.
'Kriza se možda svodi na ekonomske dugove, no srce joj je političko', navodi Le Monde. Stoga je stvaranje njemačko-francuske alijanse, kao ad hoc posložene ekonomske vlade eurozone (s ciljem da se izbjegne traženje konsenzusa među ostalim članicama), samo zapravo odgodilo nikad riješenu dvojbu, onu o proširenju ili o produbljenju EU. 'Europa s dvije brzine' predstavlja se tako kao nova inačica starog problema. Sudeći po labilnoj situaciji, ne samo u kriznim državama, već čak i unutar upravljačkog dua (u Njemačkoj parlament mora odobriti sve iole bitnije europske odluke Angele Merkel, a Francuska je dobila svježe upozorenje iz Bruxellesa da smanji deficit), ekonomski i politički problemi Europske unije morat će se rješavati istodobno. A rok je kratak.
