'Djeca nemaju nikakvih posljedica s obzirom na to što se događa s njihovim roditeljima. Ne treba ni sada biti u crkvenom braku da bi dijete bilo kršteno; to je već i Papa jasno rekao, a i prije se to znalo', napominje fra Darko Tepert u izjavi za tportal.

Papa je nesumnjivo odaslao snažnu poruku pastirima crkvenih zajednica kad je u Vatikanu svojedobno krstio djevojčicu para nevjenčanog u crkvi, iako su tada neki naglašavali da on nije učinio ništa novo. Prije desetak dana, nakon što je radikalno pojednostavio proceduru za proglašenje ništavnosti braka u jednoj od najvećih crkvenih reformi na tom polju u nekoliko stoljeća, poručio je da biskupi moraju pružiti veću pomoć razvedenima. Upozorio je na velike patnje djece koja žive u bolnim obiteljskim situacijama neuspješnog braka roditelja, i tražio je od katolika da budu prema njima milostivi.

Don Grubišić: Očekuju se dodatne upute iz Vatikana

Prema crkvenim zakonima, 'presuda kojom je utvrđena ništavost ženidbe ni na koji način ne utječe na zakonitost djece, njihovo prezime, uzdržavanje, nasljedna prava ili druge stvari koja se tiču civilnih sudova', poručuju Međubiskupijski sudovi u Zagrebu, dodajući da Zakonik kanonskoga prava izričito navodi da su zakonita ona djeca koja su začeta ili rođena iz valjane i predmnijevane (odnosno prvotno smatrane valjanom a kasnije utvrđene nevaljanom) ženidbe.

U crkvenim knjigama postoji rubrika 'napomene' gdje se upisuju obiteljski statusi krštenog djeteta, pa se tako kao izvanbračna djeca upisuju i ona iz obitelji u kojima jedan od roditelja nije razvrgnuo prijašnju bračnu zajednicu, izjavio je svojedobno don Ivan Grubišić, povodom krštenja djeteta bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma, koji u to doba nije bio u braku s djetetovom majkom Fani Horvat. U istu rubriku unose se sve promjene nastale nakon krštenja djeteta, pa se tako dijete upisuje kao civilno zakonito ako se roditelji naknadno civilno vjenčaju. U svakom slučaju, poništenje crkvenog braka ni na koji način ne utječe na 'zakonitost' djece, njihovo prezime, uzdržavanje, nasljedna prava ili druge stvari koja se tiču civilnih sudova.

'Nažalost, neke stvari nisu do kraja definirane Crkvenim zakonom, pa krštenje često ovisi o prosudbi župnika', kazao je don Ivan Grubišić, koji je za tportal iznio očekivanje da će povodom provedbe velike reforme poništenja crvenih brakova stići i dodatne upute iz Vatikana.

'Kod nas uvijek postoje ljudi koji žele nametnuti svoje vlastite okvire'

Unatoč različitim pristupima nekih katoličkih svećenika i biskupa krštenju djece, Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, upozorava da su kriteriji krštenja djece bili i jesu točno crkveno određeni, ali su ih neki svećenici tumačili na svoj način prema prilikama u kojima se taj čin odvijao. Teško je reći hoće li u tom smislu Papine učestale i snažne poruke moći imati onaj utjecaj koji bi on to želio.

'Kriteriji su bili uvijek ujednačeni, samo je stvar ljudi na terenu kako se prema tome odnose. Naravno, kod nas uvijek postoje ljudi koji žele nametnuti svoje vlastite okvire i oni iz svojih vlastitih prosudbi određuju hoće li krstiti neko dijete iz npr. izvanbračne veze ili ne, pa čak i iz 'crkveno zakonite' veze, ako nisu sigurni da ono neće biti odgajano u katoličkome duhu. No dijete nije krivo za čine svojih roditelja i zato Crkva stoji na tome da svako dijete, ako postoji i najmanja naznaka da će ono biti odgajano u katoličkome duhu, treba krstiti. Čak i ako jedan od roditelja se protivi, a drugi to želi; čak i ako oba roditelja ne žele, ali hoće najbliža rodbina ili npr. kum - zato je i važno da je kum na krštenju vjernik - dijete treba krstiti jer se ono ne smije kažnjavati', kaže Markešić za tportal, dodajući da se redovito krste i djeca iz tzv. miješanih brakova, u kojima je netko musliman, židov, hindus ili nešto drugo, ako majka ili otac jamče da će dijete biti odgajano u katoličkome duhu.

Što papa Franjo čini drugačije

Svećenicima je, dakle, ostavljena ta sloboda prosudbe u odluci hoće li krstiti dijete?

'Ostavljeno im je da procijene hoće li u nekim njemu 'za krštenje sumnjivim okolnostima' krstiti dijete. No ako se nađe bilo tko, recimo u susjedstvu, tko kaže da će se pobrinuti za to dijete i omogućiti mu da stekne temeljne spoznaje o crkvenom nauku, on će dijete krstiti. Najvažnija je volja roditelja, ali važno je i da kum bude vjernik kršćanin. Pitanje vjere kuma na vjenčanju nije toliko važno jer on je tamo samo svjedok, ali zato na krštenju i krizmi kum mora jamčiti da će njegovo kumče biti odgajano i da će živjeti u kršćanskoj vjeri', ističe Markešić.

Profesora Markešića nije iznenadila Papina reforma u proceduri poništenja crkvenog braka.

'Papa Franjo po svom je izboru u Vatikanu najavio da on neće mijenjati crkvene dogme ni crkveni nauk, ali je zajamčio da će taj nauk približiti ljudima. Dakle, njegov pristup ovdje je sasvim drukčiji - on kršćansku vjeru želi osloboditi okova religije i želi da ljudi tu svoju kršćansku vjeru žive, da je prihvate i da mogu u toj vjeri ostvariti sebe kao osobe. Ovo što on sada radi neki žele nazivati revolucionarnim pa i spektakularnim, no u cjelini sve ostaje u okvirima postojećega crkvenog nauka. Ono što on čini drukčije je to što ruši proceduralne okove kako bi ljude oslobodili nekih trauma koje nije izazvala vjera u Isusa Nazarećanina nego jednostavno nešto što su ljudi stvorili, a što se zove religija', objašnjava Markešić.