Nobelovac Paul Krugman u novoj kolumni za New York Times dramatično upozorava da je 'katastrofa iza ugla' kada je riječ o krizi u eurozoni. Krugman se ironično osvrnuo i na činjenicu da cijela priča traje već tri godine i 'nalikuje komičnoj rutini - svejedno ekonomija slabi, nezaposlenost raste, banke upadaju u nevolje, vlade priskaču u pomoć - ali opet se nekako spašavaju samo banke, a ne nezaposleni'
Krugman pritom navodi da je španjolskim bankama zaista bila potrebna pomoć od bankrota, ali da to nije smjelo izvesti na ovakav način.
'Španjolska je očito bila na rubu 'začaranog kruga' - dobro poznatog procesa u kojem zabrinutost oko solventnosti banaka banke tjera na prodaju imovine, koja ruši cijene te imovine, što građane čini još zabrinutijim zbog solventnosti. Vlade taj čvor ne mogu raspetljati injekcijom gotovine, ali u ovom slučaju je u pitanju i solventnost zemlje, zbog čega je novac morao doći iz europskog fonda', objašnjava on.
Za njega nije sporan sam program pomoći, već činjenica da usprkos svemu što se događa europski lideri i dalje ne misle mijenjati politiku koja je skoro četvrtinu španjolskih radnika ostavila bez posla.
On napominje i da Europska centralna banka (ECB) ne želi smanjiti kamatne stope iako sva normalna pravila monetarne politike sugeriraju da ih treba oštro smanjivati.
'Godinama se Španjolskoj i drugim problematičnim zemljama govori da se mogu oporaviti samo kombinacijom fiskalne štednje i interne devaluacije, što praktično znači smanjenje plaća. Međutim, jasno je da ta strategija ne može uspjeti bez snažnog rasta i umjerene inflacije. Ali ECB ne radi ništa', nastavlja Krugman.
On zaključuje da 'koji god korijeni ove duboke paralize bili, postaje jasno da će biti nužna potpuna katastrofa kako bi se pokrenule neke stvarne mjere koje idu malo dalje od spašavanja banaka. Ali nemojte očajavati - s obzirom na to kako se stvari odvijaju, posebno u Europi, potpuna katastrofa bi mogla biti odmah iza ugla.'
