Oswaldo Payá Sardiñas (1952 – 2012) nastradao je, prema službenoj verziji, u koju se baš i ne vjeruje, kada je iznajmljeno vozilo u kojem se vozio izletjelo s ceste, okrenulo se više puta i udarilo u stablo u nedjelju u 13.50 sati po lokalnom vremenu (šest sati više po našem vremenu), nekoliko kilometara od grada Bayamo, točnije, blizu maloga mjesta La Gavina.

Još vijek se ne zna je li njegovo vozilo izgurano, je li ga udarilo drugo vozilo ili je, kako tvrdi policija, vozač koji je upravljao automobilom naprosto izgubio kontrolu, što se pak, poznato je iz kriminalističkih filmova, može dogoditi i usred diverzije na automobilima.

Čeka se svjedočanstvo dvaju preživjelih europskih političara, Španjolca Carlosa Manuela De Céspedesa (27) iz Narodne stranke, koji je navodno upravljao vozilom, te Šveđanina Jensa Arona Modiga (27), predsjednika demokršćanske mladeži u Švedskoj, koji su prošli s manjim ozljedama i još su u obradi kubanske policije mada se vrši velik diplomatski pritisak da ih se pusti natrag u Europu. U nesreći je poginuo i drugi disident, Kubanac Harold Cepero

Na ispraćaju u Havani, nakon mise koju je predvodio kardinal Jaime Ortega, policija je uhitila četrdesetak disidenata koji su pušteni na slobodu između utorka popodne (nakon sprovoda) i srijede navečer. Naime, disidenti su tijekom mise izvikivali proturežimske parole i 'sloboda, sloboda'.

'Želimo demokraciju,  a ne osvetu'

Marija, Oswaldova kći, kazala je da obitelj ne želi osvetu, već samo istinu o tome što se dogodilo. Udovica Ofelia Acevedo kratko je kazala tportalu da Kršćanski pokret za oslobođenje, kojim je Payá Sardiñas rukovodio, nastavlja s radom do potpune pobjede demokracije i do punog poštivanja ljudskih prava na otoku.

Oswaldo je pet puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir (posljednji put lani), a 2002. ga je Europski parlament počastio nagradom Andreja Saharova za dokazane borce za promociju ljudskih prava. Bio je, u to nema nikakve sumnje, najpoznatiji aktivist i disident pa nije pretjerano kazati kako se inače razjedinjena i fragmentirana kubanska oporba sada tek nalazi u poteškoćama jer je izgubila istinskog lidera, od svih poštovanog, osobu za koju je ovaj novinar i na ovom portalu u više navrata napisao da je trebao biti prvim postrevolucionarnim predsjednikom demokratske Kube. Da, taj je prekrasan i porobljen otok izgubio svojega Havela. Ni manje, ni više.

Radeći izvještaj o stanju ljudskih prava nakon hapšenja 75 disidenata 2003, upoznao sam i dugo razgovarao s pokojnim liderom u njegovoj kući u Havani pa je vrijedno i potrebno ponoviti što je tada Oswaldo kazao.

Uvjerenog katolika, ali ne i klerikalca, inženjera Oswalda Payá, lidera Kršćanskog pokreta za oslobođenje i arhitekta projekta nacionalnog dijaloga za demokratizaciju Kube 'Felix Varela' (prema imenu i prezimenu svećenika iz XIX. stoljeća, oca novije kubanske države i kulture), susreli smo sluteći da pred nama sjedi kubanski pandan Lecha Walese i Vaclava Havela. Projekt 'Varela' je prvi organizirani korak u toj totalitarnoj državi, a oslanja se na ustav kubanske revolucije i na kubanske zakone.

Projekt 'Varela'

'Projektom 'Varela' ne tražimo odustajanje od socijalizma nego osiguranje temeljnih prava kao što su sloboda mišljenja, minimum ekonomskih sloboda te pravo na informaciju. Ne tražimo čak niti višestranačje, nego mogućnost da i običan čovjek može sudjelovati na listama na izborima.'

Iako Ustav omogućuje pravo na referendum, ako se to zatraži najmanje s deset tisuća potpisa, a Payá sa suradnicima već je prikupio gotovo trideset tisuća potpisa, vlasti ignoriraju zahtjeve. Odnosno odgovor je stigao tako što je uhapšeno i osuđeno na visoke kazne zatvora pedesetak vodećih ljudi projekta. Zašto ne i Payá?

'Siguran sam da je Fidel Castro shvatio da ću ja, ukoliko me uhiti, osudi i zatvori zajedno sa 75-oricom, dobiti Nobelovu nagradu za mir jer sam se lani nalazio u užem krugu kandidata. Vjerujem da takvo što nije htio doživjeti i stoga sam ostao pošteđen zatvora', rekao mi je. Nakon što je u listopadu 2002. godine dobio Sakharovu nagradu Europskog parlamenta, postalo je jasno da opozicija diže glavu i zato je Fidel započeo s novim valom represije.

'U mom životu se ništa ne događa na normalan i opušten način. To što me nisu uhitili ne znači da me neće ubiti. Smiren sam, obitelj zna kroz što sve prolazim i daje mi punu podršku. Otvoreno su mi rekli da neću preživjeti pad ovog režima, a ljudi koji će me ubiti nalaze se u mojoj neposrednoj blizini', pripovijedao Oswaldo. 'Kuba je kao oteti zrakoplov, a vlast se protiv otmičara bori na način da ih drži u zraku, čekajući da se avion sruši uslijed gubitka goriva. No mi kao opozicija smatramo da je avion naša zemlja, a putnici naš narod koji treba spasiti.'

Dan nakon završetka ovogodišnjeg posjeta pape Benedikta XVI. Havani, u ekskluzivnoj izjavi za tportal ovaj najpoznatiji katolički disident na Kubi, iz svog doma u Havani, gdje mu je ponovno bio uključen telefon kada je papa napustio Kubu, kazao nam je da je ponašanje Crkve zapravo sramotno jer su pristali na igru vladajućih koji su prisilno dovodili mnoštvo na mise i ulice, nikako nisu komentirali val uhićenja disidenata i oporbenjaka uoči i za vrijeme papina posjeta, te su pristali da vlast odašilje idiličnu sliku društva.

'Mi smo ipak tu, mi disidenti postojimo, ima naših u zatvorima, tajna policija nas goni, željeli smo da nas papa čuje, a kardinal Ortega kaže kako mi zapravo ne postojimo', rekao je ovaj ugledni disident.

'Oswalda više nema i mi smo ostali siročad', napisala je poznata kubanska blogerica Yoani Sánchez.

Bio je u pravu. Nije preživio pad režima. A je li ubijen? Kako bilo, opozicija je, čini se, dobila mučenika, no pitanje je tko će zapravo imati snage okupiti sve disidentske frakcije.