Izjavu HBK-a, kojom je vrh Crkve potvrdio papinu presudu u sporu između Porečko-pulske biskupije i benediktinske opatije Praglia, sociolog i svećenik don Ivan Grubišić smatra logičnom posljedicom razmišljanja kardinala Josipa Bozanića koji je, po njemu, 'u svemu gledao pravnu stranu'.

'Biskupija Porečka i pulska je prodavala tu imovinu, ali to nije smjela, jer je riječ o vlasništvu samostana. Niti se biskupija smjela uknjižiti na tu imovinu. U svemu je izmiješano kanonsko i civilno pravo, no ako su tražili rješenje od Rima, onda to treba i prihvatiti', smatra Grubišić.

Potezanje države, odnosno traženje pomoći od premijerke i predsjednika, po Grubišiću je čin očekivanja da država ponovno intervenira i da odštetu od četiri milijuna eura 'na kraju plate porezni obveznici'

'Država je tu imovinu, iako je vlasništvo samostana, dala biskupiji, a znamo kako država od kraja '90-ih i sve do danas funkcionira. Nisu to rješavali pravo i država, nego politika i interesi da se kupi Crkva kako bi pomogla određenu stranku', poručio je don Ivan.

S njim se ne slaže dobro upućeni izvor, blizak Vladi s kraja '90-ih, koji upozorava kako nitko, nakon potpisanog sporazuma sa Svetom Stolicom i vraćanja imovine Crkvi, nije niti pomišljao da će nastati problem unutar Crkve.

Naivnost, a ne politikanstvo?

'Smatralo se kako se imovina vraća mjesnom biskupu, u ovom slučaju porečkom, i nitko nije pomišljao na probleme unutar Crkve, niti da će benediktinci to tražiti da im se vrati. Nije tada bilo politikanstva, kako se govori. Obrnuto – bila je to naivnost, a ne politikanstvo', poručuje taj izvor, zahtijevajući anonimnost.

Isti izvor usmjerava priču i na drugu stranu, podsjećajući kako Osimski sporazumi, navodno, do kraja nisu supstituirani, pa je Hrvatska ostala dužna Italiji još 40 milijuna dolara. Italija je ponuđeni novac odbila. 'Nisu htjeli primiti novac, niti dionice hotela, nego su samo tražili povratak imovine', prenosi svoje spoznaje neimenovani izvor upozoravajući kako se sličnih slučajeva biti još.

Don Ivan Grubišić se slaže s takvim prognozama, podsjećajući na slučaj 'sestara Francuzica' u Splitu čija je imovina, također, nacionalizirana poslije Drugog svjetskog rata nakon čega su one napustile Hrvatsku. 'Kad su se 90-ih vratile i tražile povrat, biskupija se prihvatila da uđe kao stranka u spor, što nije imala razloga. To je samostanska imovina i ona se treba treba vratiti ustanovi čije je vlasništvo i bila. Ne može biskup uzeti nešto je samostansko ili župsko', decidiran je don Grubišić.

Govoreći o autonomiji vlasništva Crkve u odnosu na Vatikan, Grubišić upozorava kako 'ni biskupi ne mogu raspolagati određenom imovinom, iako ne zna koji je limit, ako Vatikan to ne dozvoli', uz dodatak kako 'ni župnik bez dozvole biskupa ne može otuđiti župsku imovinu, niti biskup može otuđiti župsku imovinu bez dozvole župnika'.

'Zaključno, kad su krajem '90-ih vraćali spornu imovinu to je bio čin politike, jer im to nisu mogli dati. Biskup je pogriješio što je prihvatio imovinu, jer je to bilo uknjiženo na talijanske benediktince. U međuvremenu, biskupija je prodavala zemljište za golf igrališta i dio zgrade, pa bendiktinci traže odštetu. Papa je na kraju presudio da to bude minimalna odšteta i to će platiti narod', zaključio je cijelu priču don Ivan Grubišić.