Odluka Ministarstva o rušenju bespravne nadogradnje iznenađenje je samo za one nedovoljno informirane - bilo je pitanje dana kada će se to dogoditi. Stav konzervatora o spornom slučaju bio je kristalno jasan i dobro poznat. No sve ono što se događalo ovih dana nakon početka rušenja, prosvjed dijela stanovnika Kaštel Novog na čelu sa župnikom te odjek slučaja u dijelu hrvatskih medija, jest iznenađenje.

Podsjetimo, investitor projekta je Ante Samardžić, a kula Cipicco iz 16. stoljeća samo je dio turističkog sklopa u fazi gradnje unutar kojeg je bio predviđen hotel s nautičkom marinom. Projekt obnove kule Cipicco koja je od 1970. godine zaštićena kao spomenik kulture već godinama prate kontroverze i zabrane. Radovi su prekidani i zabrana gradnje je bila proglašena više puta posljednjih nekoliko godina, ali investitor se na sve to oglušio i tvrdoglavo nastavio tjerati po svome.

Rukovođen logikom 'ziđaj, rođo, sve će se to na kraju legalizirati', Samardžić se vjerojatno preračunao, zaigrao i previše oslonio na svoj politički utjecaj na lokalnoj sceni. U međuvremenu, došlo je do značajnih promjena na nacionalnoj i na lokalnoj političkoj sceni i pravni sustav je konačno počeo djelovati, pa je tako na red došao i sporni posljednji kat na kuli Cipicco.

Da ne bude dileme, dogradnja na kuli Cipicco je falsifikat nastao na osnovi pretpostavke o izvornom izgledu spomenika graditeljstva s početka 16. stoljeća. Izvorni i danas poznati izgled kule datira iz 19. stoljeća i kao takav objekt je prema uobičajenom restauratorskom protokolu trebao biti obnovljen. To je u biti trebao biti kozmetički konzervatorski zahvat na kamenoj kuli izvana s rekonstrukcijom izvornog balkona na jugu, dogradnjom prepostavljenog sjevernog balkona te zahtjevnija oprema interijera.

No investitor je odlučio rekonstruirati pretpostavljeni izgled s početka 16. stoljeća s proširenim krovištem, što nije u skladu s konzervatorskom strukom i praksom. Osim bitno drugačijeg izgleda, investitor je računao na još jednu profitabilnu ekskluzivnu etažu. No konzervatorski zahvat prestaje tamo gdje počinje pretpostavka i u tom trenutku počinje falsificiranje. Usporedbe radi, može se s velikom sigurnošću pretpostaviti izvorni izgled Dioklecijanove palače u Splitu, pa nikome ne pada na pamet rekonstruirati originalni izgled palače s početka 4. stoljeća, svi povijesni slojevi su ravnopravni. Takvo nešto je moguće ipak samo u jednom Las Vegasu.

Ta logika važi i za izgled krovišta kule Cipicco kojeg je trebalo obnoviti bez proširenja na zadnjoj etaži. Primjer kule s proširenjem imamo primjerice u Kaštel Gomilici i u Marini. Konzervatorski zavodi u Trogiru i Splitu te inspekcija Ministarstva kulture su više puta izdali jasna upozorenja i zabrane na koje se investitor oglušio. Sada imamo na djelu fenomen da se dio lokalne političke scene u Kaštelima i dio medija čudi i snebiva nad očekivanom odlukom o rušenju.

Mada u zemlji imamo mnogo primjera destruktivnog ponašanja administrativnog aparata prema investitorima, ovo definitivno nije takav slučaj. Investitor jedino može žaliti što se konkretno u njegovom slučaju može govoriti o definitivnoj promjeni odnosa prema zakonu u ovoj zemlji i početku dosljedne provedbe zakona. Na kraju, Samardžić se ove jeseni oglušio i o poziv da sam ukloni nelegalnu nadogradnju i sada se to radi po sili zakona i o njegovom trošku uz danonoćnu policijsku stražu.

Uklanjanje bespravne nadogradnje je složen posao koji će potrajati najmanje nekoliko mjeseci. Provjerili smo stanje na gradilištu koje izgleda najblaže rečeno apokaliptično. Lukobran, objekti i okoliš su nedovršeni, a kula je ograđena i izvodi se uklanjanje najgornjeg kata. Nakon toga će trebati završiti čitav sklop unutar kojeg su još dva objekta i marina za 50 plovila.

Sadašnja situacija će sasvim sigurno na neodređeno vrijeme odgoditi građevinske radove i dovršenje tog hotelsko-nautičkog sklopa. Kako će se sve to odvijati nakon dovođenja kule Cipicco u približno izvorno stanje, sada je teško predvidjeti.

Apsurd je utoliko veći zato što je sporna dogradnja tek manji dio sklopa i zapravo nije presudna za čitav projekt. Ni konzervatori naravno nisu bezgrešni i u posljednjih deset-petnaest godina u Dalmaciji smo svjedočili određenim kompromisima: podsjetimo samo na sporne primjere obnove palače Hektorović u Hvaru investitora Stefana Vlahovića ili obnovu krovišta Dominikanskog samostana u Splitu, no ništa od toga nije ni približno slično ovakvom drskom 'lasvegaskom' falsifikatu. Za investitora Antu Samardžića, ovo će biti nepotrebna i vrlo skupa škola.