Nakon što je američki Kongres prošle godine okončao svoje dugo protivljenje zahtjevima američkog ratnog zrakoplovstva (USAF) da se po mnogočemu jedinstveni jurišnici A-10 Thunderbolt nadimka Warthog (hrv. bradavičasta svinja) povuku iz upotrebe, u pustinjsko odlagalište isluženih aviona ovih dana stigao je prvi od ukupno 21 primjerka A-10C, koje Pentagon ove godine povlači iz službe
Premda taj avion specifičnog izgleda i borbenih sposobnosti trenutno nema dostojnu alternativu, iduće godine u mirovinu bi trebalo otići još 42 komada nadograđenih A-10C. Ipak, postoje neke naznake da bi žilava 'bradavičasta svinja' mogla preživjeti administrativnu sječu i nastaviti aktivno djelovati.
Specijalizirani američki mediji objavili su da je ovih dana u bazu Davis-Monthan u američkoj saveznoj državi sletio prvi od ukupno 21 aviona tipa A-10C, koje Pentagon na zahtjev Kongresa namjerava umiroviti. Američko ratno zrakoplovstvo umirovit će iduće godine još 42 aviona tog tipa, a njih će privremeno zamijeniti lovci F-16C/D Viper, premda je riječ o avionima potpuno različite namjene. Zbog toga će piloti A-10 morati proći dodatnu preobuku za F-16, što nije nimalo jeftino.
'Bradavičaste svinje' bit će pohranjene u Arizoni u tzv. kosturnici, odnosno na groblju zrakoplova u bazama kakvih USAF ima nekoliko na jugozapadu Sjedinjenih Država. Riječ je o otvorenim pustinjskim prostorima s prikladnom suhom klimom koja usporava koroziju i u kojima se zrakoplovi skladište, održavaju ili 'kanibaliziraju' kao izvor rezervnih dijelova. Iako većina aviona i helikoptera koji dospiju u takve kosturnice više nikad ne poleti, postoje slučajevi u kojima su već rashodovani zrakoplovi vraćeni u službu jer su se zahtjevi i potrebe ratnog zrakoplovstva promijenili ili se nisu uspjeli razviti prema očekivanjima.
Kao dio svog prijedloga proračuna za 2024. fiskalnu godinu, USAF traži od Kongresa ovlasti za povlačenje još 42 zrakoplova A-10C. Javno objavljeni cilj zračnih snaga je da se modeli A-10 povuku iz upotrebe prije 2030., premda se mnogi piloti s takvom odlukom ne slažu smatrajući da ti avioni ostaju najučinkovitija platforma za blisku zračnu potporu u svijetu čak i 45 godina od svoje premijere.
Legendarni A-10, koji je uveden u naoružanje u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća i potom je doživio nekoliko procesa modernizacije, dizajniran je kako bi se suprotstavio oklopnim divizijama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza za slučaj da Moskva odluči tenkovima pokoriti zapadnu Europu. Cijeli je A-10 zapravo konstruiran oko topa kalibra 30 milimetara, za koji je razvijeno posebno streljivo od osiromašenog urana sposobno probiti oklop i najsuvremenijih tenkova, a pilotska kabina oklopljena je titanom.
Valja reći da su jurišnici konstruirani da bi pružili visoku izdržljivost i veliku nosivost, što istovremeno dovodi do smanjenja njihovih letnih karakteristika, osobito do male maksimalne brzine leta po kojoj je A-10 poznat. Primjerice, sovjetsko-ruski Su-25 Frogfoot može potegnuti gotovo 300 kilometara na sat više od svog američkog pandana, čija maksimalna brzina iznosi svega 670 kilometara na sat. Pentagon je pri kraju Hladnog rata shvatio da sovjetski oklop nije najveća opasnost s Istoka, već su to predstavljali dugodometno sovjetsko zrakoplovstvo i protuzračna obrana, pa je A-10 ocijenjen kao letjelica pogodna za borbu protiv isključivo tehnološki slabije opremljenog protivnika.
Dvomotorna 'bradavičasta svinja' to je višekratno dokazala tijekom Pustinjske oluje, operacijama iznad Bosne i Hercegovine te u zračnim napadima na nekadašnju SR Jugoslaviju, kao i u Drugom zaljevskom ratu, Afganistanu, Libiji i Siriji. Premda spor i težak, ali itekako učinkovit, A-10 je u međuvremenu značajno moderniziran. U njega je integriran inercijski navigacijski GPS, dobio je mogućnost laserskog navođenja i označavanja ciljeva, a posljednja inačica C osnažena je mogućnošću nošenja različitih GPS-om vođenih bombi.
Modernizacijom do odgode umirovljenja
Također su ugrađeni višenamjenski prikaznici te ciljnički podvjesnici, čiji senzori pružaju zapovjedništvu situacijsku svijest u realnom vremenu, a piloti su dobili ciljničke kacige s prikaznikom. No dio zapovjedništva američkog ratnog zrakoplovstva početkom 2000-ih smatrao je da je to nedovoljno jer su se na tržištu pojavili daleko precizniji elektrooptički senzori omogućujući otkrivanje ciljeva na znatno većim udaljenostima i visinama. Time su avioni A-10, smatrao je dio Pentagona, postali neupotrebljiv višak koji isključivo djeluje na malim visinama i niskim brzinama.
Članovi Kongresa, uključujući pokojnog senatora i nekadašnjeg mornaričkog pilota Johna McCaina, godinama su blokirali zahtjeve ratnog zrakoplovstva za umirovljenje A-10. Zakonodavci su ustrajno tvrdili da USAF nije dokazao da može pružiti odgovarajuće sposobnosti bliske zračne potpore nekim drugim avionom. Pritom su ukazivali na njegov legendarni automatski top s rotirajućom cijevi GAU-8/A Avenger kalibra 30 milimetara, teško oklopljen kokpit i otpornost u niskom letu u tolikoj mjeri da može preživjeti značajna oštećenja krila i repa, kao i mogućnost da polijeće s livade, za razliku od F-16, modela koji zahtijeva posebno uređenu stazu bez ijednog kamenčića.
Zračne snage osporavale su te stavove, tvrdeći da niz drugih letjelica u njihovom inventaru, u rasponu od F-35A Joint Strike Fightera do bombardera B-1B, može i izvršava ove zadaće. Dio ratnog zrakoplovstva opetovano je tvrdio da se priroda bliske zračne potpore značajno promijenila otkako je uveden A-10, posebice kao rezultat sada već rutinske uporabe precizno navođenog streljiva. Podlegnuvši uvjeravanjima, zakonodavci su polako počeli preuzimati stav čelništva USAF-a, čiji je sada središnji argument oslobađanje resursa za pokrenute velike programe modernizacije, posebno one u sklopu programa zračne dominacije sljedeće generacije (NGAD).
Otvorene opcije oživljavanja
Budući da je program NGAD tek u povojima, dio čelništva USAF-a procjenjuje da A-10 još uvijek nije za mirovinu jer bi mogao pridonijeti u potencijalnom sukobu s Kinom na Indopacifiku. Stoga su njegovi zagovarači nedavno uspjeli pokrenuti testiranje mogućnosti korištenja A-10 kao platforme za lansiranje velikih skupina minijaturnih mamaca lansiranih iz zraka ADM-160 MALD radi zaštite drugih zrakoplova.
Još uvijek su otvorene opcije dodatnog ispitivanja biogoriva, prvi put testiranog upravo na A-10 prije desetak godina. Radi se o mješavini koja se može proizvesti korištenjem drva, papira, trave ili bilo kojeg materijala na bazi celuloze, a fermentira se u alkohole prije hidroprocesiranja u zrakoplovno gorivo. USAF je tu alternativu procijenio kao najadekvatniju zamjenu za široko rasprostranjeno gorivo JP-8 dobiveno iz nafte.
Također, nije posve zamrla ni ideja da se dio A-10 proda Kolumbiji u obliku oklopnih zaprašivača usjeva za podršku operacijama protiv droge, kao ni to da se 'bradavičaste svinje' na koncu predaju Ukrajincima, a oni su već u nekoliko navrata zatražili te avione za borbu protiv ruskog oklopa. Amerikanci zasad nisu skloni takvoj ideji jer smatraju da bi A-10 bio laka meta ruskoj protuzračnoj obrani.
Ako se rusko-ukrajinski rat produži unedogled, ne bi čudilo da i A-10 opet dođe na red. Da se na 'bradavičastu svinju' računa još neko vrijeme i u USAF-u, govori ovotjedni podatak da će A-10C sudjelovati u predstojećoj najvećoj zračnoj vježbi NATO-a u povijesti tog vojnog saveza, a koja će se održati sredinom lipnja širom Europe.