'Ostario sam i želim otvoriti put mladima', poručio je Džemiljev nekoliko dana prije svog 68. rođendana. Riječ je o čovjeku svojedobno nominiranom za Nobelovu nagradu, kojeg svjetska zajednica prati već barem četiri desetljeća.

Mustafa Džemiljev bio je u povojima kada je sovjetski diktator Staljin 1944. odlučio iseliti sve Tatare s Krima (današnja Ukrajina) i u neljudskim ih uvjetima prognati u središnju Aziju, a sve to zbog kolaboracije dijela tamošnjeg stanovništva s Hitlerovom Njemačkom.

Džemiljev je završio u Uzbekistanu i od rane punoljetnosti počeo raditi na povezivanju svog naroda koji je kroz progonstvo, logore i egzekucije pretrpio gubitke genocidnih razmjera.

Premda je radio na obnavljanju kulturne samosvijesti vodeći mirne pokrete otpora, Džemiljev je stalno je bio na udaru KGB-a, iako je Staljin već odavno bio pokojnik. Čak šest puta je hapšen, pa je preko deset godina života proveo po zatvorima i logorima od Moskve do Sibira. Svjetski poznatim učinio ga je jedan od najduljih štrajkova glađu u povijesti – 303 dana, tijekom kojih je prisilno primao hranu u želudac kroz pumpu.

Nakon raspada SSSR-a predvodio je povratak oko 250 tisuća Krimskih Tatara u svoju postojbinu. Bio je čelnik Krimsko-tatarskog medžilisa, predstavničkog tijela ove manjine na Krimu koja traži svoju kulturnu autonomiju i povrat zemljišta. Na tom geostrateški iznimno važnom poluotoku muslimanski došljaci-povratnici došli su u sukob s ruskom većinom. Krimski Tatari mahom su vrlo siromašni, a polažu pravo na zemljišta koja su na razne načine pripala ruskim biznismenima.

Mustafa Džemiljev zbog toga je bio veliki pobornik prozapadne Narančaste revolucije i ulaska Ukrajine u NATO. Smatrao je da je to jedini način da se njegov narod odupre trajnom obespravljenju i kulturnoj asimilaciji. Vodio je miroljubivu politiku otpora, no Krimski Tatari i dalje su teško živjeli, a sam Džemiljev posljednjih je godina upozoravao da neće još dugo moći smirivati radikalna krila zainteresirana da svoje probleme riješe oružjem.

Probleme stvara i politika službenog Kijeva: predsjednik Viktor Janukovič za guvernera Krima je postavio Anatolija Mogiljeva, bivšeg ministra policije i tipa koji je u javnim istupima opravdavao Staljinov zločin nad Krimskim Tatarima.

'Od svih mogućih rješenja za mjesto guvernera, predsjednik Janukovič izabrao je najgluplje', komentirao je Džemiljev.

Opovrgnuo je pritom informacije da sasvim napušta politiku stavivši se na raspolaganje budućem nasljedniku, kojeg zasigurno čeka veliki izazov u zadobivanju masovnog povjerenja zajednice. Krimski Tatari od Drugog svjetskog rata naovamo praktički nisu imali široko priznatog vođu osim Džemiljeva. Riječ je o karizmatičnom čovjeku koji je desetljećima zagovarao građansku, ponešto gandijevsku borbu, pri čemu je pristajao uz ideje koje se u Ukrajini obično vežu uz desnicu i ukrajinski nacionalizam kao oporbu ruskome utjecaju.