Cijela se priča svodi na dva odvojena incidenta: prvo su, u izvanrednoj pretrazi prostorija, zatvorski stražari u Ulemekovoj ćeliji pronašli veoma uvjerljivu plastičnu repliku pištolja. Tjedan dana kasnije Ulemek je sam sebi izazvao nagli porast krvnoga tlaka i tražio da ga se odvede u bolnicu, a ta je bolnica – po ugovoru i po pravilu – beogradska Vojno-medicinska akademija (VMA). I tu su ga uprava zatvora, MUP i Ministarstvo pravde pročitali i doveli mu liječničku ekipu sa VMA koja je, naravno, ustanovila da je riječ o pokušaju podvale. Ali te je iste noći u okolici VMA, u beogradskom šumovitom predgrađu Banjica, zamijećen bijeli kombi iz kojega nitko nije izlazio, mada je motor radio.

Pametnome dovoljno. Zašto? Zato što se cijela srbijanska javnost već godinama marljivo priprema po stanovitim medijima i političkim strankama da je Legija Ulemek s jedne strane nevin, a s druge samo što nije pobjegao iz zatvora – kako i priliči nekome tko je izvikan za nacionalnog heroja i 'srpskog viteza'. Tjedan za tjednom šovinistički revolverski tabloidi u Beogradu ili najavljuju da 'Legija samo što nije pobjegao' ili da će ga 'CIA ubiti' itd. Riječ je o očitom spinu, kako se to danas veli, jedne teme, s ciljem da se javnost drži u napetosti i pripremljena da se ne iznenadi ako Legija ipak pobjegne.

Replika pištolja, kako se zna, jedno je od omiljenih sredstava za bijeg iz zatvora: prave se od ovlaženog kruha, sapuna i sličnog materijala, a farbaju se kremom za cipele. Uz malo napora izgledaju dovoljno uvjerljivo i poslužili su u više navrata. Transport zatvorenika posao je rizičan, posebno u okolici beogradskog Centralnog zatvora, okruženog uskim ulicama i parkovima. Priča o presretanju konvoja s Legijom godinama se spina po medijima i postala je noćna mora policije i sudske straže. Prije neki dan konačno je otvorena posebna sigurna sudnica u zgradi Centralnog zatvora i tamo će se održavati sva rizična suđenja, pa je to jedna briga manje. Ali to je bilo prije ovih incidenata.

Zatvorska uprava u Srbiji, srećom, u rukama je ljudi dovoljno pametnih i iskusnih, pa je cijela priča oko Legijinog bijega ispala bedasta. Plastični pištolj pronađen je u iznenadnoj i izvanrednoj pretrazi (kao i desetine mobitela kod drugih pritvorenika u CZ), očito poduzetoj na osnovu dojave ili jake sumnje. Ti nalazi ukazuju ili na labavu provjeru posjetitelja (odvjetnici i rodbina), ili na korupciju među čuvarima, ili oboje. Sada se plastični pištolj po tim istim tabloidima ridikulizira, mada je dosad po Beogradu plastičnim pištoljima orobljeno na stotine mjenjačnica, kladionica, špeceraja i banaka; tko je dovoljno lud da provjerava je li pištolj plastičan ili pravi? Netko je, dakle, taj plastični pištolj unio i ostavio osuđeniku Ulemeku da ga sakrije u kartonskoj kutiji s odjećom. Tko? Petnaest zatvorskih stražara smjesta je premješteno na manje kritična mjesta, interna istraga u toku je, videosnimke iz zatvorskih hodnika analiziraju se.

Ima tu, međutim, jedan problem koji se tiče pravosudnog sustava: odvjetnici imaju određeni imunitet u pretragama kod ulaska u sudove i zatvore, a taj je imunitet stvar običajna. Ne gleda im se u aktovke kad prođu kroz rendgen, ne pretražuju se opipavanjem (jedini pouzdan način) ako i prođu magnetna vrata. Stavite plastični pištolj za pojas, magnetna vrata neće reagirati. Isto vrijedi i za rodbinu, pogotovo za gđu. Aleksandru Ivanović, Ulemekovu suprugu i osobu karizmatičnu u svakom pogledu. Korumpirani zatvorski stražari postoje, ali postoje i mjere nadzora. Ta će se priča, dakle, razjasniti ubrzo.

Ostaje nešto mnogo važnije: Ulemekova podrška izvan zatvorskih zidina. Notorno je poznato da su Legija i kompanija na heroinu, otmicama i iznudama od 1998. do 2003. zaradili na stotine milijuna eura. Dio je utrošen na kućerine, automobile, repromaterijal, sponzoruše, investicije u novi heroin itd. Mnogo veći dio uložen je, kažu insajderi, u lukrativne legitimne poslove, budući da je propisno opran kroz financijski sustav na razne provjerene načine. Novaca, dakle, ima, a ima i ljudi koji će taj novac uložiti da Legiju iz zatvora izvuku. Čovjek suočen sa 40 godina zatvora ionako nema pametnija posla nego smišljati bijeg (kad mu se dosadi pisati knjige, što je Legija dosad radio).

Ali, ubrzano usvajanje zakona o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelima unosi vidljivu nervozu, jer su ti propisi dosta široki i primjenljivi elastično i prilično nemilosrdno, najviše nalik na talijanski uzor. Ostaje, dakle, sve manje vremena. Da Legija Ulemek ima ključnu kontrolu nad svojim novcima, jasno je od početka: gospođa supruga živi na visokoj nozi, odvjetnici se vidno bogate, poslovni partneri uspješno ulažu i sve je bilo u najboljem redu. Do sada.

Postavlja se logično pitanje: Zašto je Legija njima toliko važan? Mogli bi ga i zaboraviti, jer ionako ima 40 godina pred sobom. Važan im je zato što sve zna o njima, a na sudu još nije ispričao ništa. Oni se, dakle, uzajamno drže za jaja, kak' da vam velim. Ostaje nam napeto očekivanje daljeg razvoja.