'Imam 16 godina i osim što obožavam stripove, muziku i film, gutam naučnu fantastiku. Pročitao sam sve knjige iz biblioteke Kentaur, pratim Sirius i mislim da sam odgledao sve filmove i serije koji su bili kod nas', pisao je Yu stripu ranih osamdesetih mladi čitatelj Marko Timotijević sumirajući duh novonastale jugoslavenske 'geek' kulture koju se doduše nije tako nazivalo, ali je fenomenološki bila prepoznatljiva kao spoj 'prošvercane' računalne revolucije, polulegalne eksplozije multimedijske opreme, proklamirane 'uradi sam' ideologije i snažnog pisanog/stripovskog/televizijskog ZF stvaralaštva. Upravo je potonje u središtu fokusa našeg 'retro' oka.

Prva prava TV generacija

Djeca rođena sedamdesetih činila su prvu pravu jugoslavensku generaciju koja je doista odrastala uz televiziju, o čemu svjedoči čista statistika - tek 1983. godine na 100 hrvatskih kućanstva dolaze 86,4 televizora, s time da je veći dio otpadao na crno-bijele uređaje! Izbor gledanog sadržaja svakako je intrigantan.

'Kad bi netko anketirao djecu i pitao ih kakve filmove najviše vole, vjerojatno bi se ZF avanture smjestile vrlo visoko na rang listi, ako ne i na sam vrh', zaključio je Večernji list najavljujući u travnju 1986. godine premijeru čehoslovačke serije Posjetioci čija radnja se kreće oko ljudi iz 2484. otputovalih u 1984. godinu ne bi li pronašli bilježnicu s formulama jednog trinaestogodišnjaka koje bi Zemlju mogle spasiti katastrofe.

Nije čehoslovački uradak bio jedini koji je mlade umove usmjeravao na razmišljanje o tehnološki nemogućem i sutrašnjem. Bili su tu Automan s premisom stvaranja umjetne inteligencije tj. holograma koji se u realnosti bori protiv kriminala, relativno često reprizirana Battlestar Galactica, CBS serija Planet majmuna temeljena na priči istoimenog kultnog filma, neobični Jastrebovi Zemlje u misiji obrane planeta od vanzemaljaca, britanski Svemir 1999 s pričom o Mjesecu i ljudskoj bazi koje je na putovanje svemirom do novih civilizacija odnijela eksplozija nuklearnog otpada, dok je na razmišljanje o robotima motivirala Mazinga Z, posebno zapažena u priobalnim krajevima gdje se epizode hvatalo na talijanskim kanalima...

U drugoj polovici osamdesetih formiran je i noćni program Televizije Sarajevo zvan Noć i dan u sklopu kojeg su, među ostalim, išle i originalne Zvjezdane staze, pa je svatko tko je držao do svoje ljubavi prema istraživanju držao spremnima VHS kazete ne bi li snimio avanture Spocka i Kirka. Povremeno su na ekranu završavali i dobri ZF filmovi, iako se za dolazak top uradaka i u kino moralo čekati po dvije godine, a svakako vrijedi istaknuti zabetonirano mjesto koje su imali nastavci Supermana redovito emitirani prvog dana Nove godine, često i uz dodatak dokumentarne emisije Kako je sniman Superman.

Ni nezadovoljstva ponudom nije manjkalo. 'Čini mi se da je žanr ZF-a u usponu, pa me zanima hoćemo li gledati ciklus znanstveno-fantastičnog filma', pisao je 1986. godine TV stručnjacima učenik iz Vinkovaca i dobio iskren odgovor: 'Imate pravo, ZF je jedan od trenutačno najpopularnijih žanrova u svjetskom kinematografskom trenutku. No upravo zbog toga ima i teškoća... Sve što se televiziji nudi za prikazivanje ili je staro ili nije dovoljno kvalitetno.'

Eksplozija pismenosti

Iako je televizija znatno ekspresivniji medij, i popularnost znanstvene fantastike u pisanom obliku doživjela je osamdesetih vrhunce. Osim standardno

kvalitetnog i popularnog zagrebačkog Siriusa, valovi neobičnih ideja stizali su i iz novosadskog Dnevnika. Od 1985. do 1988. godine izlazila je u formi roto romana formirana biblioteka X-100 SF čiji su primjerci odlično prodavani na kioscima, s time da su čak 23 rada potekla iz pisaćih strojeva jugoslavenskih pisaca.

Najzastupljeniji među njima bili su Dušan Belča tj. CH.A. Bell i Slobodan Čuričić tj. S. Tyrkley koji su koristili pseudonime ne bi li pružili dojam Zapada i pospješili tržišni uspjeh. Iz Dnevnika je 1987. godine, uz obrazloženje da su čitateljski prijedlozi i pisma zatrpali redakciju, krenulo izdavanje kultnog Alefa.

Upravo njegove stranice svjedoče o neobičnom fenomenu – naime, već ozbiljno formirani i žestoki ljubitelji ZF-a izrazito su se ljutili na Dnevnik jer izdaje po njima nekvalitetan X-100 koji utječe i na Alef. 'Pisci koje vi objavljujete u svojim edicijama, po svoj prilici su samo vaši: ni za jednog ranije nisam čuo. Znate li vi da postoje jedan Lem, Legvinova, Sterdžen, Dik, Zelazni?', 'Takvim romanima je mjesto u onoj vašoj X-100 biblioteci (koju ne bih preporučio ni najgorem neprijatelju', 'X-100 je zaista edicija koju ni ja ne bi nikome ponudila, pa mi nije jasno zašto je branite', glasili su neki komentari.

Dnevnik je spremno odgovarao podacima koji svjedoče o snazi novonastale kulture: 'Ne možemo mnogo da branimo Hajnlajna i ediciju X-100 kada se stvari posmatraju s književne strane. Ali činjenice su sledeće: Prvih desetak brojeva X-100 edicije su rasprodati i zahtevi za pojedinim izdanjima su toliki da redakcija razmišlja o reprintima. X-100 je trenutno natiražnije jugoslavensko ZF izdanje.' Teško je bilo odoljeti 'Planeti opčinjenih' i 'Galaktičkoj stazi'.

Strip, znanost, Lepa Brena i SF mješavina

Nove klince je shvatila Politika koja je svojim Zabavnikom već oblikovala generacije Jugoslavena. U svibnju 1981. godine je pokrenut Strip 81 koji je objašnjen kao pokušaj da 'napravimo stripski list koji odgovara modernom vremenu – po formatu i sadržaju. Kao što vidite, obogatili smo ga različitim dodacima koji su u skladu s vašim željama.'

A te želje su očito bile i znanstvena fantastika koja je dobila snažnu poziciju u različitim formama. Neobično za strip revije, u njoj su redovito bile i kratke priče respektabilnih autora poput Planeta Svet 4470 Ursule K. Le Guin, Prvi susret Arthura Clarka ili pak rječnik pojmova Zvjezdanih staza u kojem se moglo saznati da su fotonska torpeda 'visokoenergetski snopovi svetlosti koji razaraju materijalne predmete'.

Godine 1983. i izdavačka kuća Borba je također ozbiljno shvatila sentimente novih klinaca i pokrenula strip reviju ilustrativnog naziva Laser u kojoj su prostor dobili mahom D.C. i Marvel stripovi. Broj iz srpnja 1984. godine sjajno svjedoči o neobičnom okviru stasanja 'geekova' u zemlji kao što je Jugoslavija. Dok je dio broja posvećen Supermanu koji gleda i s naslovnice, usred stripa je tekst o Lepoj Breni uz komentar 'Ona je nalik erupciji vulkana. Pred njom bi i Mona Liza sišla sa svog portreta' dok je malo dalje i reportaža s natjecanja Prva harmonika Jugoslavije s naslovom 'Dirka do dirke'. Nagradna igra pak je pružala priliku osvajanja domaćeg računala Galeb!

Zanimljivo je da je ZF najsnažniji kontinuitet doživio kao ravnopravan dio sadržaja sjajne popularnoznanstvene revije Galaksija. U svakom broju nalazila se na dvije stranice kratka ZF priča eminentnih autora, a npr. kraj djela Frederika Pohla, moglo se ravnopravno čitati o strategiji tehnološkog razvoja, putevima do jeftinije energije, umjetnosti zavarivanja, laserima... ZF je postao inspiracija, a ne narušavatelj znanosti kako mu se ranijih godina znalo spočitati.

Pretjerano bi bilo reći da su osamdesete bile zlatno vrijeme 'geekova', s obzirom na to da će se suvremenici mahom sjetiti siromaštva i nestašica. Danas 24 sata gledamo Sci-Fi, uživamo u Marvelovoj iPad aplikaciji za stripove, a preko e-readera kupujemo znanstvene fantastike koliko nam srce želi ili žiro-račun omogućava. Ipak, svijet u kojem se svaka kratka pričica pedantno izrezivala i spremala u albume ili strpljivo čekalo Battlestar Galacticu ne bi li je se snimilo na kazetu, nosi neprocjenjivu romantiku.

Možda je samo riječ o rezultatu osobne distance prema vremenu koje nije osobno doživljeno, ali u hiperzasićenoj suvremenoj pop kulturi jednostavna dostupnost i obilatost lišili su nas pojedinih pozitivnih osjećaja. Cijenjenja onoga što imamo, za početak.