Kolegij povjerenika Europske komisije danas bi trebao donijeti odluku o pokretanju postupka protiv Hrvatske, a dan kasnije hrvatska Vlada prihvatit će zakonsku izmjenu kojom će se ukinuti vremensko ograničenje za primjenu europskih uhidbenih naloga.

Ono što je dakle dva i pol mjeseca tražila europska povjerenica Viviane Reding, ali njoj ne odgovara to što bi ta promjena zakona stupila na snagu 15. srpnja iduće godine, premda joj u slučaju Češke nije smetalo da ta odgoda traje jednako dugo, pa ta članica i dalje nema usklađen zakon.

No trenutačno je ključno pitanje ima li premijer Zoran Milanović, koji inzistira na prolongiranju primjene do 15. srpnja, podršku HNS-a ili će se potpredsjednica Vlade Vesna Pusić otvoreno pobuniti. Milanović je jučer dao naslutiti da narodnjaci ne misle kao on i da se možda slažu s europskom povjerenicom da 'Sabor zasjeda, pa sve skupa treba završiti za nekoliko dana'.

'Nećemo odustati od 15. srpnja, to nije moja privatna igra, nego stav ove Vlade, većine u ovoj Vladi', neizravno je, navodi Novi list, Milanović priznao da u Banskim dvorima još nema jedinstva oko sada glavne točke prijepora između Zagreba i Bruxellesa. Zato su jučer premijer i njegova potpredsjednica pokušavali usuglasiti stavove, a zbog toga je na čekanju i mišljenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova o spomenutoj zakonskoj promjeni koju je predložilo Ministarstvo pravosuđa. U ovakvim slučajevima MVEP mora dati 'zeleno svjetlo' i potvrditi da je neki propis u skladu s europskom pravnom stečevinom.

Vesni Pusić u ovoj je situaciji saveznik predsjednik Ivo Josipović. On se zalaže da se 'zakon što prije promijeni i da njegova primjena bude onakva kakvu prihvaća i sama Europska unija'. Dijelovi hrvatske vlasti solidarizirali su se dakle s Komisijom. Milanovićevo objašnjenje je da su mu motiv za traženje odgode isključivo unutarnjopolitički razlozi, a ne nekakav plan skrivanja Josipa Perkovića.

No ako Milanović doista misli u širim potezima kista od slučaja Perković, onda ga ništa ne sprečava da uvede – nakon što ispoštuje potpisano – sve potrebne mjere, uključivši promjene Ustava, da hrvatsko pravosuđe ganja ratne zločince svih boja i špijune svih fela… Jedino ostaje nejasnim zašto se svih tih plemenitih težnji nije sjetio sve dok nije trebao izručiti Perkovića?

Problem je dakle to što premijerovim objašnjenjima malo tko vjeruje. Njegov tvrdoglav otpor europskoj povjerenici u javnosti se sve više doživljava kao iracionalan potez taštog čovjeka, a ne odlučnog premijera. Nažalost, teško možemo očekivati da će među državama članicama EU-a premijer naći mnogo saveznika.

Sada bi trebalo smoći političke mudrosti – a to je trebao od početka – da vrati zakon na njegovo mjesto, a potom javnim i tajnim pregovorima, i lobiranjem s cijelim EU-om i s Njemačkom zasebno, kako to političari i rade – postigne što je moguće više od onih ciljeva koje javno navodi kao svoje, a u vezi s raščišćavanjem prošlosti. U suprotnom, što god on rekao, to će uvijek izgledati isključivo kao spašavanje vojnika Perkovića.

Stoga HNS čvrsto ostaje pri svojim pozicijama da se zakon hitno izmijeni, a zasad ne misli podržati promjene Ustava. Milanović i Pusić redovito komuniciraju na temu Lex Perković, no prema našim informacijama zasad nije dogovoren kompromisan zaključak. Kuloari bruje da je između premijera i prve potpredsjednice Vlade došlo do povišenih tonova kojima se prijetilo prijevremenim izborima.

Zanimljivo je da je više medija, pozivajući se na neslužbene izvore unutar SDP-a ili HNS-a, već kalkuliralo s prijevremenim izborima kao spasonosnom, iako hazarderskom rješenju za ostanak na vlasti, odnosno novu šansu za ispravljanje grešaka počinjenih tijekom dvogodišnje vladavine Kukuriku koalicije.