Egipat je opet na početku i otvaraju se brojna pitanja: Kakva je budućnost ove zemlje? Tko će biti novi vođa? U kojem smjeru će krenuti Egipat? Može li vojni udar uopće biti demokratski? Koje bi bilo najbolje rješenje za Egipat? Aktualnu situaciju prokomentirao je za tportal politički analitičar Borna Zgurić

'Ova situacija u Egiptu neodoljivo me podsjeća na neka davnija vremena, pritom mislim na Alžir 1988, prvu arapsku zemlju koja je provela revoluciju i u kojoj su na izborima 1990. pobijedili islamisti. Vladajuća stranka je ispala, a vojska se odlučila na intervenciju. Alžir je ubrzo potonuo u građanski rat u kojem je, procjenjuje se, živote izgubilo između 100 i 200 tisuća ljudi. Čini se da se vojska opet vratila u Egipat. Nagovještavaju mogućnost da će biti održani novi izbori. No ne smije se zaboraviti da Egipat ima velik broj stanovnika i da Muslimansko bratstvo i dalje uživa veliku podršku te ne postoji garancija da neće izbiti novi neredi', kazao je Zgurić, naglasivši kako se nijedan vojni udar ne može nazvati demokratskim.

Egipatski liberalni opozicijski vođa Muhamed ElBaradei u nekim se medijima već spominje kao potencijalni predsjednik Egipta. No Zgurić je po tom pitanju skeptičan.

'Nedavno je za Foreign Policy napisao članak pod nazivom 'Šerijat se ne može jesti' u kojem objašnjava da izvršna vlast nema pojma kako pokrenuti Egipat i da nije bitno radi li se o Muslimanskom bratstvu ili liberalima – problem je što su to ljudi koji nemaju iskustva. Oni ne znaju dijagnosticirati problem, a zatim pružiti rješenje. Oni jednostavno nisu kvalificirani za vladanje. A problem ElBaradeija je taj što trideset godina živi izvan Egipta i to mu je velik minus', kazao je Zgurić, dodavši kako su ljudi očekivali da će se promjene brzo događati i da će odmah 'poteći med i mlijeko', što se, naravno, nije dogodilo.

Prema njegovim riječima, Tunis je izašao kao najuspješnija od svih zemalja Arapskog proljeća, ali razlog leži u tome što u Tunisu vojska nije imala centralnu ulogu kao u Alžiru ili Egiptu i nije ušla u proces vladavine.

Zgurić naglašava da se ne može govoriti o revolucijama u arapskim zemljama, jer revolucija podrazumijeva radikalan rez s postojećim režimom, što nije slučaj u Egiptu i ostalim zemljama Arapskog proljeća.

Također, Zgurić dodaje kako u javnosti postoji iluzija da se radi o jednoj homogenoj regiji, što nije istina.

'Egipat je velika zemlja koja je vjerski podijeljena, stoga bi najbolje rješenje za nju bio 'libanonski recept' po kojem je vlast podijeljena među maronitskim kršćanima te sunitskim i šijitskim muslimanima. Dakle pravedna podjela moći među elitama. Tada su i reforme moguće', zaključio je Zgurić.