Dinamo je već u prvom kolu, pobjedom 2:0 protiv Intera, zajedno s Lokomotivom zasjeo na prvo mjesto, a u drugom kolu, najveći suparnik 'modrih', splitski Hajduk prosuo je prve bodove i praktički je već tada prvenstvo bilo gotovo. Naravno, lako se sada praviti mudar, no Mamićeva teza, koju provlači već par sezona, o desetogodišnjoj dominaciji njegova kluba - ostvaruje se.

Možda čak i na njegovu žalost jer u ovakvoj ligi sa 16 klubova, koja se od prvog dana pokazala kao potpuni promašaj, kvalitativni nesrazmjer je velik i Dinamo je već početkom jeseni slavio naslove prvaka, a onda ni 'proizvod', kako Mirko Barišić često naziva nogomet - nemaš kome prodati. Publike nema, samim time ni sponzora, pa ni novca, neophodnog za normalno funkcioniranje klubova.

Najbolje su to osjetili igrači Varaždina i Karlovca, koji su zbog nagomilanih klupskih dugova ostali bez svojih primanja, te su, poput više od 300 tisuća hrvatskih građana, ostali bez neophodnih primanja. Osuđeni na štrajkove i bojkotiranje utakmica, čak su i prozivani, a neki su za to vrijeme na njihovoj grbači uživali.

U Hrvatskom nogometnom savezu, koji je svoju pažnju posvetio reprezentacijama, a ligaško nadmetanje ostavio Udruzi prvoligaša, na sve su te stvari gledali - kao nezainteresirani. Pa čak i onda kada su neki od njihovih najbližih suradnika, zbog primanja mita i lažiranja utakmica, završavali iza rešetaka.

No, sada je sve došlo na naplatu. Dinamo slavi naslov pred šačicom ljudi, čelništvo se mijenja, mijenja se i sustav natjecanja, pa se nadamo da će s tim promjenama i uz nove ljude, ako je Šukeru vjerovati, pomoći hrvatskom nogometu i da će se taj sport vratiti tamo gdje zaslužuje biti - u fokus sportske javnosti.