Od malih nogu politika je obilježila život dr. Andrije Hebranga. Nakon što su vlasti uhitile i u beogradski zatvor Glavinjaču odvele njegova oca Andriju, vođu hrvatskih partizana u II. Svjetskom ratu i tadašnjeg saveznog ministra industrije, uhićena je i njegova majka Olga i osuđena na dugogodišnju robiju. Otac je ubijen u zatvoru, a majka je puštena na slobodu tek 1959. godine.

Andrija Hebrang je, sa sestrom i bratom, tijekom zime 1948./49. preseljen u Zagreb kod tete Ilonke Gobec, koja ih je prihvatila i podigla.

'Bili smo više gladni nego siti jer su i muža moje tete, Josipa, vlasti zatvorile i kao i mog oca poslale na Goli otok', prisjeća se Hebrang. Kada je 1957. godine, dok je pohađao 4. razred osnovne škole, dobio majčino pismo šokirao se da mu je mati još uvijek živa.

U školi Markovac, na fakultetu Hebrang

Kad je gospođa Olga izišla iz zatvora i došla u Zagreb djeci, nije mogla pronaći posao zbog prezimena Hebrang. Kako bi preživjeli i kako bi se djeca mogla školovati sebi i djeci promijenila je službeno prezime u Markovac.

Osnovnu školu i gimnaziju Hebrang je završio na Trešnjevci, zagrebačkom radničkom kvartu. Mladom Andriji starost je bio sport: veslanje i košarka. Danas na svoju posvećenost sportskim aktivnosti Hebrang gleda kao na 'obrambeni mehanizam prema životnim izazovima'. Smatra da ga je to naučilo 'kako pobijediti samoga sebe'.

Tek kad je postao punoljetan prestao je biti Andrija Markovac, vrativši očevo prezime. Studij medicine upisao je kao Andrija Hebrang. Studentski život nije mu bio lagodan – umjesto ljetovanja i zabave Andrija je morao praznike provoditi radeći kako bi mogao kupiti knjige.

Tuđmanov doktor u ratu i miru

Diplomu Medicinskog fakulteta u Zagrebu stekao je 1971. godine, a doktorat devet godina kasnije, 1980. Od 1985. redoviti je profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Od samog početka, 1990. godine član je HDZ-a i blizak suradnik prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana s kojim je dijelio i svjetonazor, obilježen borbom za komunističke ideale za koju je plaćena previsoka cijena. Zahvaljujući bliskosti s Tuđmanom, Hebrang je obavljao brojne visoke i odgovorne državne dužnosti – od saborskog zastupnika do ministra obrane i zdravstva (u dva mandata). Iskazao se u ratu kao predsjednik Kriznog stožera zdravstva RH.

Kad je Tuđman 1996. obolio od karcinoma, Hebrang je bio šef liječničkog konzilija i sudjelovao je u skrivanju istine o zdravstvenom stanju predsjednika države od javnosti. Činjenicu da je tadašnji apsolutni vladar Hrvatske teško bolestan nisu htjeli priznati sve do kraja 1999. godine, kada je Tuđman bio na samrtnoj postelji.
Hebrangove burne godine

Godine 1998. umire moćni ministar obrane Gojko Šušak i na njegovo mjesto dolazi osoba od Tuđmanovog najvećeg povjerenja – dr. Andrija Hebrang. Međutim, na toj se dužnosti zadržava tek četiri mjeseca jer je u MORH-u naišao na jak otpor Šuškovih struktura među kojima su bili i omiljeni Tuđmanovi ratni generali, a koji nisu htjeli reformu oružanih snaga kakvu je bio zamislio novi ministar.

Otišao je razočaran ogorčen, uz antologijsku poruku Tuđmanu, kakvu mu se malo tko usudio reći: 'Neka vam Bog da snage da razlikujete dobo od zla'. Bio je toliko povrijeđen da je Tuđmanu dao ostavku i na dužnost predsjednika njegova liječničkog konzilija.

Kad je 2000. godine HDZ izgubio vlast, pretrpjevši težak poraz i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima, Hebrang se udaljava od stranke i s Miroslavom Tuđmanom, 2001. osniva udrugu Hrvatski istinski preporod (HIP), koja nije imala političkog uspjeha.

Od gubitnika do predsjedničkog kandidata

U HDZ se vraća pred izbore 2003., na nagovor Ive Sanadera te je na 7. Općem saboru izabran za potpredsjednika stranke. Poslije pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003., Hebrang je imenovan ministrom zdravstva, međutim, 2005. podnosi ostavku zbog zdravstvenih razloga. Kao ministar zdravstva odlazio je na liječenje u Austriju. Ostaje bez ministarske fotelje, ali zadržava zastupničku.

Pobjeda HDZ-a na izborima 2007. omogućila je Hebrangu da postane predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a. Neočekivano je postao predsjednički kandidat HDZ-a kad se Sanader odlučio naprasno povući iz politike. Zadnji Sanaderov unutarstranački potez bilo je osiguranje Hebrangove predsjedničke kandidature na oproštajnom Općem saboru HDZ-a.

Hebrang dosljedno brani Sanaderove kadrove kojih se nova premijerka Jadranka Kosor hoće otarasiti, ali ujedno i novoj predsjednici HDZ-a izražava potpunu lojalnost.

Njegov politički habitus odredila je izjava 'Ja ne lažem – samo ponekad ne govorim istinu'. Istaknuo je kako političari da bi opstali moraju 5 do 10 posto lagati. Izuzev ovog iskrenog priznanja da ponekad laže, Hebranga za sobom vuče i repove nerazjašnjene afere Shimadzu, u kojoj ga se prozivalo da je namještao natječaje za tog proizvođača medicinske opreme.